* * * * *

srijeda, 6. lipnja 2018.

Z.R.M. - 1982/1987


ZONA RANE MASTURBACIJE
(Z.R.M.)
DEMO 1984
1. Jači pokret 
2. Irma 
3. Grobar 
4. Kriza 
5. Teroristi 
6. Črni cucek

PROBA 
7. Anarhist 
8. Irma 
9. Ja sam slobodan 
10. Public Life 
11. Črni cucek 


LAP, ZAGREB 24.02.1987. 
1. Grobar 
2. Jurim te 
3. Let's Dance 
4. Koka Kola 
5. Kriza 
6. Teroristi 
7. Gloria 
8. Public Life 
9. Noćas??? 
10. Jači pokret 
11. Isti sam 
12. KKK Took My Baby Away 
13. Ja 
14. Ovo je kraj 
15. Police & Thieves 
16. Isti san



Z.R.M. - PRASAK SA BUKOVCA
NAPISAO: BORIS SMOLIĆ SMOLA
STRAŽARNI LOPOV

Kako započeti ? Kada se desio Veliki prasak ? Kako se desilo da je Titov pionir naglo promijenio kurs za više desetaka stupnjeva ? To nije sitna devijacija, to je bio tektonski poremećaj. 
Ljeto 1980. bezbrižno provodim kod svoje bake i stari svakodnevno pušta kazete sa Splitskog festivala tako da sam vrlo dobro upoznat s tadašnjom zabavnom glazbenom scenom. Na plaži se nalazi i jedna starija rođakinja koja mi priča o nekom novom valu i nekoj novoj glazbi, a ja sam vjerovao da će to kad-tad izaći na nekoj kazeti koje kupuju moji starci. Pita me da li će me baka možda kojim slučajem pustiti u obližnju uvalu Scott gdje treba nastupiti neka grupa koja je zapravo sudionik tog famoznog glazbenog pokreta. Baka je nevoljko pristala i taj izlazak limitirala do 24,00 sata. Odlazim miran u uvjerenju da ću na vrijeme doći kući nakon tog susreta sa bendom koji toliko obećava prema riječima moje rođakinje.
Te večeri nastupa grupa FILM, kojeg li čudnog imena (??) mislim si i spokojno čekam da se otvore vrata jer naravno već u 20,00 sati stojim u niskom startu da uđem. Vrata su se tek otvorila u 22,00 sata i ja sam još uvijek bio u uvjerenju da će se sve odviti unutar zadane jedinice vremena koju ja postavila moja baka. Kašnjenje nije dolazilo u obzir jer i ukoliko baka ne bude budna, stepenice su toliko škripale da je zaobilaženje njezinog veličanstva bila nemoguća misija. Točno u ponoć započinje koncert. Ostajem skamenjen od samog početka jer to svakako nije ono što mogu čuti na kazetama moga starog. Snažna, brza, nabrijana svirka u mojoj glavi radi takvu zbrku da ja i nakon koncerta mislim da mi je netko nešto podvalio u onu colu koju sam naiskap popio. Ovo je kraj. Baj, baj, baj. Ni noćni susret s bakom nakon povratka koja me čeka u spavaćici sa savijutkom od novina nije moglo izbrisati taj bezvremenski osjećaj. 
Nakon tog ljeta sustavno kumim, molim, zapomažem ne bih li postao ponosni vlasnik bilo kakvog reproduktora zvuka. Zapravo sam se potajno nadao da će to možda biti Tosca 20. Koja je to mašina bila! Mogao si staviti više plejki odjednom i one bi sam padale po završetku prethodne. Vjerovao sam da će moja sreća biti nemjerljiva ukoliko se moj dragi otac smiluje. Naravno da je bilo otpora jer pojavile su se teze "kaj nedostaje našem radiokazetofonu" ( Loewe, mono izvedba ) gdje sam mogao svakodnevno slušati najnovije uradke zabavno glazbene scene tadašnje nam domovine. I čudo se desi . Stari je ničim izazvan čekao satima na Cvjetnom trgu i uspio zagrabiti jedan komad uređaja koji je imao trgovački naziv Studio. Oblikovno je bio najsličniji gramofonu, no dimenzijama veći. U toj svemirskoj kutiji bile su sklopljene tri stvari, a to su gramofon, kazetofon i radio prijemnik. Sada slobodno mogu reći da sam zasjeo na tron. Ja sam na vrhu svijeta. Zaboravih da je ta magična stvar bila japanskog proizvođača što je meni jamčilo dugačak vijek trajanja. A trebati će mi jer sam tek na početku. 
Istog trena započinje bjesomučno presnimavanje svih mogućih plejki do kojih nisam mogao doći (čitaj posjedovati) ne bih li napokon stvorio svoju vlastitu kolekciju. Zakon o autorskim pravima za mene je bila znanstvena fantastika. U to vrijeme izbor praznih kazeta nije bio baš za pohvaliti, te su znale stradati i kazete od staraca, a koje se nisu pretjerano slušale kako bi se ista što lakše prozvala nestalom. Pritom se skidaju sve oznake s kazete, kako bi se i zadnji dokazni materijali uklonili i eventualnu istragu učinili težom. Započinjem redovno pratiti radio emisije (??). Taj čin danas zvuči nekako „skrenuto“. 
Omiljena mi je „Po vašem izboru“ koju je vodio Ante Batinović i ista je bila na programu u 23,03 i trajala je do 24,00 sata. Za to su unaprijed bile spremne kazete i točno u zadani tren su se istovremeno stisnule dvije tipke tj, za reprodukciju i snimanje. Taj moj Studio imao je jednu veliku prednost naspram klasičnog kazetofona. Prilikom snimanja nije bila potrebna apsolutna tišina i snimka nije bila podložna vanjskim zvučnim i inim utjecajima. I tako u jedno jesensko veče kao i mnogo puta dosada, spreman čekam poznati Antin baršunasti glas gdje nas informira o glazbenom uradku koji ćemo slušati tu večer. I tako naš Ante najavljuje netom izdani live album Ramonesa – It's a live. 
Nakon te večeri ništa više nije bilo isto. Taj torpedo zvuk koji je stao u pedesetak minuta u meni je izazvao takvu pomutnju da se mjesecima nisam mogao sabrati. Sve mi je to govorilo da sam se domogao nečeg stvarno posebnog . Te godine sam postao i ponosni vlasnik vinilnog izdanja It's a live od Ramonesa. I dan danas sam u uvjerenju da je to bio drugi primjerak u gradu. Naravno Ante je imao prvi. 
1982. godina prošla je u bjesomučnoj potrazi ne bih što prije došao do glazbe koja je tamo negdje, samo čeka da je netko zagrabi i svakog trena treba eksplodirati na mom gramofonu. Svakodnevna ruta dolaska u grad svela bi se silaskom kod HNK-a, prolazak Tabacco roadom, te obavezan obilazak Jugotonove pločarnice u Bogovićevoj. To je bila Meka i ako sam imao sreće mogao sam kući poći kao ponosni vlasnik stvarno odličnih albuma. Nakon toga obilazak opskurnije i manje vrijedne pločarnice PGP RTB koja se nalazila nekoliko metara dalje. Krajnje odredište bila je prodavaonica Muzičke naklade koja se nalazila na početku Mesničke ulice. Kako se navedena trgovina bavila i prodajom knjiga, glazbala, školske opreme prodaja ploča im nije bio „core“ bussines. Definitivno najslabiji izbor. Čak sam se učlanio u Gradsku knjižnicu u Savskoj jer su i oni imali svoj fundus gramofonskih ploča. Nije mi jasno kako mi tih godina nije palo na pamet da sam napišem aplikaciju koju će ljudi jednog dana zvati You Tube.
U razred je išao jedan čudan lik. Zvali su ga Gasny. On je imao prokleto dobru kolekciju ploča. Ne moram ni spominjati da nije posjedovao It's alive od Ramonesa. Međusobno posuđivanje odvijalo se na tjednoj bazi, budući da je trebalo otprilike toliko vremena ne bi li se neka ploča izvrtjela barem pedesetak puta. Nazaobilazan je i odlazak na Polet platz gladan novih plejki. U obliku glazbenog Mesije pojavljuje se tog trena meni nepoznati Zdenko Franjić. Njegov štand mi je postao obavezna postaja gdje mi Zdenko nudi neke meni nepoznate bendove i albume. Glazbu nudi na kazetama po vrlo pristupačnim cijenama i mogu slobodno reći da mi je upravo Zdenko prodao prvu ploču Violent femmes-a, banda koji i danas rado poslušam.

Nemir koji se nepozvan uvukao u naš grad ne zaobilazi ni moju škvadru s Gornjeg Bukovca. Odjednom više nije najvažnije imati dugu kosu, već što kraću. Ni ploče koje smo s divljenjem gledali jer su ih posjedovali starija braća i sestre, bjahu odjednom odbačena. Međusobno smo si podijelili nadimke koje samo mi razumijemo i samo je nama poznata njihova geneza. U to vrijeme svako od nas je potajice maštao o vlastitoj rock grupi koja bi upravo zvučala kao najdraži mu bend. Naravno da sam bio uvjerenja da benefit pripadnika punk rock grupe mora osigurati i nesmetan prolaz do svih onih nedostižnih djevojaka. I kao da je svevišnji čuo moja maštanja, tih dana moj kompić Mort pozvao me na probu da se okušam kao možebitni vokal u bendu bizarnog imena. I tako je počelo...


Z.R.M. - "IZAZOV" BR.6 LJUBLJANA 1986

Z.R.M. - KRONOLOGIJA 1982/1987
NAPISAO: DARKO BALUN MORT
STRAŽARNI LOPOV

Band je osnovan u jesen 1982. godine kao kvartovski (školski) band sa Zagrebačkog kvarta Bukovac. U originalnoj postavi svirali su: 
Alen Dragun Vokal 
Darko Balun – Lumba (Mort) Gitara, vokali 
Željko Poljak – Frantz Bass 
Hrvoje Ljubljanović – Hrč (Krme) Bubnjevi 
Osnutak banda je pravi punkerski jer osim mene nitko nije znao ništa svirati. Imali smo samo prve ploče Ramonesa, Clasha i američkog CGBG vala koje smo vrtili do iznemoglosti. Slično je bilo sa prvim instrumentima (sve sklepano ili od provjerenih istočnonjemačkih proizvođača). Istovremeno sa uvježbavanjem sviranja radili smo prve stvari. Nakon svirki po lokalnim mjesnim zajednicama i školama, prvi pravi javni nastup imali smo u zagrebačkom Studenskom Centru na popularnom Polet Platzu 1983 godine. Specifično za taj koncert je da je Hrč prvi put svirao na kompletnom setu bubnjeva pa se dosta mučio.
Ubrzo nakon tog nastupa Alen Dragun odlazi iz banda te se na vokalu priključuje Boris Smolić (također iz škvadre), a ubrzo nakon toga kao drugi gitarista dolazi i Boris Sušić – Tuta iz zagrebačkog punk banda Excess. To je ujedno i najpoznatija i najproduktivnija postava banda: 
Smolić Boris – Smola Vokal 
Darko Balun – Lumba (Mort) Lead Gitare, vokali 
Boris Sušić – Tuta Ritam Gitare, vokali 
Željko Poljak – Frantz Bass 
Hrvoje Ljubljanović – Hrć (Krme) Bubnjevi 
Slijedi veliki broj koncerata po zagrebačkim klubovima, gitarijadama i domovima kulture, a u jesen 1984. u studiju Smolec-In Der Muhlen u noćnom terminu od 22:00 – 05:00 (u dnevnom terminu Film je snimao Signale u Noći) snimili smo svoj jedini studijski tonski zapis od 6 pjesama - Jači Pokret (Lumba), Irma (Lumba), Grobar (Tuta, Igor-Excess),. Kriza (Lumba, Smola), Teroristi (Tuta, Lumba) pjesmu poslije obradio AK '47 6 - Ćrni Cucek (Lumba, narodna). Iste se nalaze na kompilaciji Tutti Pazzi vol. 4 u izdanju Falšanja Kol'ko'š Records. Iz te godine pamti se odličan zajednički nastup ZRM-a i Blitzkriega u punom zagrebačkom klubu Đuro Đaković (Gjuro). 
1985. Tuta i ja smo otišli u vojsku te slijedi pauza. Doduše, u tom razdoblju su Frantz i Hrč sa Hadžom iz Patarena odradili nekoliko proba i jedan koncert. Nakon našeg povratka, u vojsku odlaze Hrč i Smola (Frantz oslobođen) pa u band dolazi Zvonimir Brunović na bubnjeve, a na vokalu je kratko Dražen Ferenčina - Fec (danas poznati zagrebački kazališni režiser). U toj postavi band svira nekoliko koncerata. Poslije sam ja preuzeo vokale. Ubrzo nakon toga odlazi Tuta, a Frantz, Barni i ja odrađujemo odličan koncert u Lapidariju. To je ujedno bio i posljednji javni nastup ZRM-a. 
Nakon povratka Hrča i Smole iz vojske band se dogovorno raspada. Hrč i ja smo 1987. prešli u blaže post-punk i pop-rock varijante svirajući u The Cretins, te poslije u Modesty, a ja sam svirao i u jednoj od prvih postava Pips Chips & Videoclips-a.

TERORISTI
Iz pakla, iz mraka, iz podzemnog svijeta 
crni barjak nosi crvena četa 
sa puškom u ruci, sa vjerom u duši 
pod njihovim nogama svijet se ruši 
Sred počasne parade odjekuju mine 
ne pomažu ni straže tu se sigurno gine 
u svađi sa bogom bez lica i časti 
u vječitoj borbi sa onima na vlasti 
BOMBE, BOMBE POD AMBASADE 
NA VOJNE INDUSTRIJE ŠTO ORUŽJA RADE 
RAFALE, RAFALE PO CRNOJ LISTI 
NOVI SVIJET STVARAJU TERORISTI 
Padaju generali, ruše se vlade 
Gore parlamenti, pale brigade 
Borba je njihova odavno u grobu 
Nikada neće dočekat slobodu 
Iz pakla, iz mraka, iz podzemnog svijeta 
Crni barjak nosi crvena četa 
Sa puškom u ruci, sa vjerom u duši 
Pod njihovim nogama svijet se ruši 
BOMBE, BOMBE POD AMBASADE 
NA VOJNE INDUSTRIJE ŠTO ORUŽJA RADE 
RAFALE, RAFALE PO CRNOJ LISTI 
NOVI SVIJET STVARAJU TERORISTI
U REALIZACIJI POSTA SU UČESTVOVALI:
BORIS SMOLIĆ SMOLA
DARKO BALUN MORT
DUBRAVKO KRALJ ZIHER
IGOR MIHOVILOVIĆ
STRAŽARNI LOPOV


1 komentar:

Anonimno kaže...

svirka u Lapidariju je bila pod Britanija kolko se sjecam jer se promjenom postave promijenilo i ime i tu je bila i jedna studijska snimka sa cini mi se ritam masinom i onda su dosli cretinsi pa modesty i beskrajno obecanje za ponovnim skupljanjem...ovog zadnjeg :)