* * * * *

nedjelja, 23. kolovoza 2015.

PIXIES - ZAGREB 1989


PIXIES 
KULUŠIĆ, ZAGREB 23-05-1989 

JOEY SANTIAGO (ZAGREB 1989) 
1. Into The White
2. Wave Of Mutilation
3. Cactus
4. Debaser
5. Dead
6. Bone Machine
7. I Bleed
8. Number 13 Baby
9. There Goes My Gun
10. Isla De Encanta
11. Monkey Gone To Heaven
12. Caribou
13. Hey
14. Hold My Bones
15. Crackity Jones
16. I'm Amazed
17. Where Is My Mind
18. Nimrod's Son
19. Vamos
20. Gouge Away
21. Tame
22. Gigantic
23. Tony's Theme
24. In Heaven (Lady In The Radiator Song)






ERNA ČIČAK I KIM DEAL (ZAGREB 1989)
PIXIES (ZAGREB 1989)


AUDIO SNIMKA: VLATKO GRGURIĆ 
FOTOGRAFIJE: DRAŽEN MULJEVIĆ 

PIXIES U POLETU:

PIXIES U RITMU:

HVALA VLATKU, DRAŽENU I DLIBU


STRAŽARNI LOPOV 2015



3 komentara:

Ixa kaže...

Ha ha, sjajno; bijah na tom koncertu (kao i dvije tri tisuće drugih - broj reciprocitetom raste što je više vremena od nastupa prošlo - iako je pokojni Kulušić te večeri primio u vr' glave sedamstotinjak duša). Sale Dragaš je donekle u pravu, nastup nije bio nezaboravan, ali tada smo bili razmaženi svom silom gostovanja inozemnih sastava: otprilike u isto vrijeme u Zgb. su svirali Les Thugs, Ride, Das Damen, Firehose, Megacity 4, ALL, Fugazi, Grant Hart - krema u naponu snage. Ono što najbolje pamtim tog dana (osim nesnosne gužve u Kulušiću i činjenice da je bivša cura puštala glazbu prije nastupa Pixiesa) zbilo se tijekom popodneva prije samog koncerta. Blagajna se zbog očekivane gužve otvorila već popodne pa je ekipa došla, iako nas je većina imala karte kupljene u pretprodaji, da bi ljeniji među nama ugrabili svoje papiriće zlata vrijedne. Nakon transakcije nam se nije vraćalo doma pa smo vrijeme do koncerta kratili u obližnjem dječjem vrtiću, uobičajenom sastajalištu lokalnih punkera, uz Vigorovu vodku iz dućana preko puta (taj dućan još uvijek postoji, baš kao i navedeni vrtić. Jedino Kulušića kao takvog više nema). Dakle, pijući tako, galameći i upražnjavajući sav ostali folklor povezan uz punkersku doktrinu, najednom sam kroz ogradu koja odvaja vrtić od ulice spazio korpulentnu priliku kako se približava iz smjera današnjeg (a tada još nepostojećeg) Šeratona. Odmah sam prepoznao Black Francisa, gitaristu, pjevača, skladatelja i tekstopisca Pixsiesa. "Jebote, dečki, blek frensis" poviknuh i u tili čas svi bijasmo na ogradi. Čovjek se lecnuo kad smo ga počeli dozivati, i zastao. Neko od nas mu je, po dobrom starom punkerskom običaju odmah ponudio cirku - "Frensis, haj men, vud ju lajk a drink?". "Thanx guys, I don't drink before gigs. See ya." uzvratio je debeljko s osmijehom, mahnuo nam i produžio na tonsku probu u Kulušić. Ah te uspomene...
Hvala na ovom postu i cjelokupnom blogu.

Dražen Muljević kaže...

komentar do poda.... ovo sa vrtićem mi je lupilo flashback.... inače, iako sam bio na svim gostovanjima tih godina, pixiesi su me poprilično pogodili svojom energijom... sa galerije sam snimao fotke, i snimao koncert na stari sony rec walkman... na mojoj snimci najupečatljiviji su uzvici između pjesama "dinamo, dinamo" i "ajmo pič.."

Goran Polak kaže...

Slažem se Dražen. Da ima više ovakvih komentara Stražarni lopov bi dobio jednu novu dimenziju.