ZEKO

ZEKO

PRIČA IZ KNJIGE "STRAŽARNI LOPOV"

Kao hardcore verzija Perice iz filma „Davitelj protiv davitelja”, Zeko se u svom dugom kariranom kaputu tromo vukao zagrebačkim ulicama. Mrmljao je nešto kao da sam sa sobom raspravlja lijepeći teške stope preko Tuškanca.

Najčešće smo ga sretali ispred Centra. Došao bi nas užicati koji dinar, a onda bi nam se onako usput pridružio uz vino. U ruci mu se uvijek bijelila maramica kojom je brisao znoj, koji bi mu se razlio licem čim bi poželio nešto reći.

Dječja iskrenost kao komadić mesa zaglavljen između dva rasklimana zuba.

Riječi su mu dugo glavom lutale do usta.

Pa čak ni svjetlucanje u rožnici mu oka, to nije bilo ludilo, već urođena dobrota. Ili je to možda sve bilo od previše vina.

– Bok, Zeko. Kud si krenuo?

– Boook!!! Dooobro sam. Pa ideeem. Neeeegdje… Vidjet ćemo se svi jednom tamo, Zeko.

HVALA DRAŽENU MULJEVIĆU NA FOTOGRAFIJI

PRIČU JE NAPISAO I U SVOJOJ KNJIZI "STRAŽARNI LOPOV" OBJAVIO:

GORAN POLAK