* * * * *

srijeda, 2. travnja 2014.

PICEK NA NUKLEARNIM OLIMPIJSKIM IGRAMA



Picek na nuklearnim olimpijskim igrama...

NAPISAO: PICEK   

PICEK
Picek je moj nadimak, moje neslužbeno ime. Prvi me je tako počeo zvat' Bino. Meni je bilo, ako se ne varam, 13 godina i bio sam jako mali, manji od većine mojih vršnjaka. Upoznao sam Sandru Pater (koja je živjela u mom kvartu) pa me počela ufuravat' u tu škvadru. Ja sam, kao što sam rekao, bio jako sitan al' sam bio i prilično iritantan. Bino me počeo zvat' Picek jer sam bio mali 'ko picek i iritantan k'o picajzla. Iritantan sam i sada (što iz zabave, što iz principa, što prirodno) al' nisam više sitan no... Picek je ostalo. Pravo ime nisam nikad volio otkrivat' (bio sam i na Kečera popizdio sto je napisao moje puno ime na album), a Serious Enzyme je ime pod kojim snimam muziku.

SATAN PANONSKI
Sa Čuljkom sam svirao jako kratko. U stvari, na jednom koncertu u Celju i na dvije pjesme na Nuklearnim Igrama. Ta svirka u Celju je bila prilično ludilo. Ja sam trebao svirat' ritam gitaru, a Klit bas. Natan je trebao pjevat' prateće vokale, a gitarista i bubnjar su bili već neko vrijeme s njim. Oni su i na albumu svirali. Ja sam znao odsvirat' 3-4 njegove pjesme, a Klit, koji je tek počeo učit' svirat' bas, ni jednu. Natan nije znao niti jedan text. Kad smo došli tamo, trebalo je tonsku napravit'. S obzirom da ja nisam imao gitaru, trebali smo čekat' predgrupu da dođe, ne bi li mi posudili istu, pa se tonska trebala bez mene radit'. Ja sam sjedio s Klitom na šanku i rekao mu da ode tonsku obavit'. On je rekao da ne zna kako se to radi pa sam to otišao ja sredit'. Onda je gitarista rekao Čuljku da bi bilo bolje da ja sviram bas, jer koliko god sam loš muzičar, bolji sam od Klita. Na brzinu mi je napisao note i akorde (jebiga, iš'o ja u muzičku školu pa znao note) i nekako sam svirao sa šalabahterom. Klita su jako stišali pa je samo trzao po toj gitari.
Sve je to zvučalo kao sudar vlakova. Imali su samo dva mikrofona; jedan za Čuljka, a drugi za bas bubanj. Natan je legao na pod, stavio glavu u bas bubanj i proveo koncert s glavom u bubnju, zavijajući i urlajući šta god mu je palo na pamet. U jednom je trenutku izašao iz bas bubnja i razbijenom flašom izrezao zvijezdu preko Ivičinih leđa. Doduše, ja to nisam ni vidio nego su mi Čuljak i Natan rekli. Samo sam vidio krv. Poslije smo otišli na neki dosadni tulum. Ja sam, po svom dobrom običaju, otišao s nekom lokalnom.


KLUB KLEOPATRA, CELJE 09-02-1990


AST
Par mjeseci prije koncerta sa Kečerom u Celju, pokojni Tin, Nathan, Klit i ja smo napravili bend Abstrakt Selbstzerstörerische Theater (AST) ili tako nešto. Mislim da je ova druga riječ malo drugačija bila. Ne znam njemački. To je isto samo dvije svirke trajalo. U stvari, originalna je ideja bila da bude samo jedna. U svakom slučaju, to je jako bizarno bilo. Došao sam jedan dan na Cvijetni. Bio je 10.12.89. Nathan je rekao da imamo koncert u KSETU na božić (dakle, za dva tjedna). Ja sam ga pitao 'ko mi. On kaže, nas četvorica. Ja se malo začudim, kaj smo nas četvorica band? Veli on da da i pokaže mi plakate koje je već dizajnirao i isprintao. Ja ga pitam kako misli da ćemo mi to izvest' kad, niti imamo materijala, niti vremena da ga napravimo i uvježbamo. On mi odgovori da ćemo improvizirat'. E, jebiga sad, mo'š ti improvizirat' ako si dobar muzičar, a od nas četvorice, ja sam jedini znao instrument u ruci držat', a i to je bilo daleko od muzičara, kamo li dobrog muzičara. Nismo čak ni instrumente imali. Kontaktirao sam Tomija (Šegu) i pitao ga da li možemo u njegovoj rupi nekoliko proba napravit' i na njegovom mu pristanku vječna hvala. Imali smo pet proba, sklepali 6-7 vrlo kaotičnih i bučnih stvari. Sve je to jako nalikovalo na Einsturzende. čak smo i odsvirali jednu njihovu. Mislim da se Hell zvala. Nathana su oni jako furali, a cijela stvar je i bila njegova beba.
S obzirom da je Nathan na plakate stavio i naša imena, ljudi su znali i tako smo mi rasprodali KSET iako je u Skuc-u bilo nekoliko stranih bandova. Stage je izgledao kao odlagalište smeča, a točno ispred istog su bile ljestve, tako da su oni u prvim redovima morali malo kontorcionisti bit'. Visio je natpis "Kakva korist od ritma, melodije, harmonije...?“ Na taj dan je Ceaucescu pogubljen bio. Svirali (možda to i nije najbolja riječ) smo oko sat i pol. Doduše, prvu pjesmu smo svirali oko pola sata. Naime, dogovor je bio da će se prvo pustit' Nathanov film, a Nathan će dotle mučit' gitaru. Onda ćemo i mi ostali doć' i počet'. Nathan nije nikome rekao da ide na stage nego se samo digao i otišao, tako da je on tamo mučio gitaru, a mi smo pili u garderobi (bili smo plaćeni pivama). Malo kasnije, Tin se naduv'o k'o konj, sablasno izašao prošetat' i vidio Nathana na stageu pa mu se pridružio. Oni su radili buku (al' doslovno, baš buku) dok smo Klit i ja već dolazili u vrlo neuredno stanje alkoholiziranosti.
Desetak minuta nakon Tina, izašli smo i mi. Klit je krenuo lijevo, prema stageu, a ja sam, ne primijetivši onu dvojicu, desno, van. Klit im se pridružio u buci dok sam se ja vani s nekom malom natezao. Nakon dobrih pola sata, došao sam i ja pa smo počeli. Ta prva stvar je trebala trajat' desetak minuta al' je bilo problema s pojačalom i dok je Fix to popravljao, mi smo samo nastavili tu monotonu i tešku za slušanje parodiju na muziku. Ne sjećam se svakog detalja al' bilo je puno toga. Znam da je u jednom trenutku Nathan napravio malo prostora u publici, prostro veliku plahtu po podu i počeo se valjat' po njoj. Onda sam prišao ja sa kantom bijele boje i polio ju po njemu. Onda sam ga počeo udarat', pa sam se bacio na njega, pa je sve to izgledalo kao neka homoerotična agonija. Onda sam ga umotao u tu plahtu i vukao po KSET-u. 'Ko nije imao boje po odjeći, ne vjerujem mu da je bio na svirci.
Sjećam se i da im je kasnila dostava piva pa na šanku nije bilo ničega. Ja sam zbuksao nekoliko piva iza pojačala i svako malo, usred pjesme, prestajao svirat', popio pa nastavljao. U jednom trenutku (usred pjesme) na razglasu se čulo: „Svi žedni, ima piva na šanku.“, nakon čega je Klit skinuo bas sa sebe i otišao na šank. Ja, onako rasturen, nisam ni skužio da se bas više ne čuje. Kasnije smo ispromijenjali instrumente i onda je tek prava buka počela. Nešto kasnije, na stage se popeo i Kečer pa je on izodpjevao nekoliko svojih uz našu, ni malo harmoničnu, pratnju. Sve u svemu, ljudi su bili potpuno oduševljeni. Meni je na pamet pao Rotten s koncerta u LA'u – „Hahaha, ever had a feeling you're being cheated?“ Tada je Kečer rekao da je to najbolji koncert koji je ikad vidio, osim svojih vlastitih. Dan kasnije me pitao da sviram s njim jer, kako je rekao, dosadilo mu da bude jedini luđak u bandu.
Kao AST nismo namjeravali više svirat' al' kad je Eurovizija došla u Zagreb, pala mi je dobra ideja na pamet. Pozvao sam Dubravka Jagatića, koji je tada, ako se ne varam, SKUC vodio (fakat, možda se varam). Našao sam se s njim i još par njegovih ljudi i iznio mu ideju da isti dan kad je Eurovizija, mi napravimo festivalčić koji bi se zvao Antivizija. Antizivija se pretvorila u Kontraviziju, a mi smo odsvirali nekih pola sata (na tome koncertu sam svirao klarinet). Nathan i Tin su napravili još par performansa kao AST, al' to je bilo to. 

NUKLEARNE OLIMPIJSKE IGRE
Album Nuklearne olimpijske igre se snimao negdje kod Samobora, u Svetoj Nedjelji. Mi smo to svi našli jako zabavnim i kad god bi pričali s nekim lokalnim bi koristili "jebemu svetu nedjelju" kao poštapalicu. Sjećam se da se od stanice valjalo popet' na neki brijeg. Dok smo prolazili kroz tu jednu ulicu, uzeli smo bicikl koji je ne'ko prislonio na ogradu. To smo koristili u Slavici. Na početku i (mislim) na kraju se čuje kako bubnjarska palica klepeće po žbicama. Snimanje je trajalo oko tri dana. Iskreno, sjećam se samo nekih malih detalja. Recimo, na kraju jedne pjesme Ivica kaže "Vidi ga, vidi ga... daj se ti malo smiri". To je bilo jer ga je Nathan štipao za guzicu kroz cijelu stvar. Na početku Lepog Marija kaže "Dobar dan". To je jer je iza stakla skoro minutu pričao ton-majstoru. Ja sam ga gledao kako priča i smijao se. Klit me pitao čemu se smijem. Ja sam mu rekao da Čuljak već neko vrijeme priča i ne kuži da ga ne čujemo. Tonac je uključio zvuk, a u istom trenutku je Kečer skužio da ovaj ne reagira, mahnuo i rekao "dobar dan". Zašto je snimanje bilo uključeno, neću znat'. Ima i ono neko lupanje koje se čuje u, ako se ne varam, Beduinu. To se Ivica, u zanosu umjetnosti vlastite, tuče šakom po glavi obrijanoj. Ne znam, ne sjećam se puno više osim da su se Klit i Tin svađali 'ko brze trči, pa su se poslije utrkivali po Svetoj Nedjelji. Klit je bio brži.
Uglavnom, gitarista i bubnjar su svirali, a mi smo pili i zajebavali se. Klit je odsvirao akustaru na jednoj, ja bas na dvije. Doduše, na albumu piše samo za Advokat, ali se sjećam da sam svirao i Pioniri Maleni, osim ako nisu kasnije snimili novu bas dionicu i tu koristili. Nathan je pjevao te prateće vokale, al' mi se čini da je često pjevao šta god mu je palo na pamet. Njegov je onaj izvrsni urlik na početku DM. Ne sjećam se što je Tin radio. Osim trčao.
Nakon snimanja pozvali su nas u Botanički vrt, da nas uslikaju za booklet albuma. Klit, koji je bio poznat' po tome da je jako skuliran i da mu se nikad nigdje ne žuri, nije došao jer mu se nije dalo. Sjećam se da nam je to jako čudno bilo jer smo svi to vidjeli kao big deal. Danas ga, eto, kužim. Valjda sam se i ja prolijenio.


FOTO SESSION ZA OMOT ALBUMA NUKLEARNE OLIMPIJSKE IGRE
AUTOR FOTOGRAFIJA: VEDRAN ŠAMANOVIĆ - ŠAMAN

KURAC SHA LA LA
Ja sam zapalio iz Zagreba negdje 90e i, nakon vremena provedenog u Frankfurtu i Amsterdamu, završio u Londonu. Tu sam svirao s pun kurac bandova al' nisam nikad ništa bitnog sa baš svojim bandovima napravio. Uglavnom snimam stvari po doma. Nekoliko ih je Franjić izdao na Bombardiranjima New Yorka pod imenima Kurac Sha La La i American Scientists, al' uglavnom ih snimam pod imenom Serious Enzyme. U stvari, Franjić mi je davno ponudio da napravimo CD i počeo sam to slagat' al' se više ne sjećam zašto sam stao. Mislim da ću porazgovarat' s njim jer bi htio izdat' Kurac Sha La La materijal. To sam snimao na nekom starom 4-tracku u dnevoj sobi. Zavuk'o sam se iza kauča i snimao stvari koje sat vremena prije stiskanja "record" gumba nisu postojale. Meni su to najdraži materijali koje sam radio.

KURAC SHA LA LA

1. I'm Waching You
2. Kick Me If I Fall Asleep
3. Nice Person
4. Sculpture
5. She Knows Best
6. Waitress Likes Me
7. No Sausages

PJESME SU SNIMLJENE 1995. GODINE U LONDONU






SERIOUS ENZYME
Serious Enzyme sam, kao što rekoh, ja solo. Doduše, ima na nekoliko stvari da pokoji frend odsvira nešto ili otpjeva po koji back vocal, al' uglavnom sam ja to sve snimao na svom kompu, na žalost, koristeći ritam mašinu, jerbo, bubnjat' (jebeš me nekoordiniranog) nikad nisam naučio.


SERIOUS ENZYME

1. Faceache
2. Mama Don't
3. She's Got Three Eyes
4. Water Animals
5. Because Serious Enzyme
6. Sisyphus Blues
7. Woman is Most Beautiful When She Cries
8. Fairyman From Hell
9. Little Cow
10. Little Matchbox Girl
11. Bastard of the Corn

PJESME SU SNIMLJENE OD 1997. DO 2013. GODINE U LONDONU






Video za Fairyman From Hell je radio frend imena John Wheeler. Žena u videu je bila njegova žena, a prije toga moj komad na duže vrijeme. U stvari, on je moju muziku koristio kao soundtrack za svoj kratki film, homage Fritzu Langu, a ja sam njegov film koristio kao video za moju stvar. Svi sretni.


U Londonu sam svirao sa dosta bandova al' je to sve uglavnom brzo prestajalo. Možda jedini band gdje sam se duže zadržao su bili Peer Pressure. Frend me pitao želim li gitaru svirat' u njegovom bandu. Čim smo počeli s prvom probom, rekao sam basisti da to neće ić' i pozvao frenda, Emira iz Tuzle da dođe svirat'. Uvijek sam svirao u dresu HR repke (Bilićevom), ne zbog nogometa već mi se stvarno sviđao taj dres. To nam je, uz Markusa (pjevača i legendu ovdašnje scene) prepoznatljivi zaštitni znak bio. Na inzistiranje drugog pjevača (iz nekog razloga, imali smo dva pjevača), Francuza Ivana, svirali smo Vojna Smrt od Odpadaka Civilizacije. Ja sam se konstantno sekirao i pizdio i terorizirao ostatak banda (između i ostalog jer nisu nikako mogli reć' „smrt“ nego „smijet“). Na kraju, kad sam otišao iz banda, Markus je napisao pjesmu o meni, Egomaniac. Danas ju svira sa svojim sadašnjim bandom, Shortbus Window Lickers. 
Nisam ništa snimio već neko vrijeme. U stvari, rijetko mi se gitaru u ruke da uzet'. Morao bi sredit' komp da snimim desetak stvari koje su mi u glavi prije nego ih zaboravim.


HVALA PICEKU NA TEKSTU I SNIMKAMA I ZDENI NA FOTOGRAFIJAMA





Broj komentara: 5:

Anonimno kaže...

Bili smo si dobri, ali nisam znao za taj aspekt Picekovog interesa.

~ Ziggy ~

Anonimno kaže...

A, lipa sječanja na ludo vrime. Rat je nas rasprskao svakamo a otišli bi nrkih od nas vjerovatno ionako. Lip pozdrav od Kvač iz Frankfurta ( možda se sičaš, bilo nas par iz Zagreba kod mene one predratne godine...Aleks, Buncek, Natan, Damir itd.)

bino kaže...

eeeee, Picek, Picek!! Pa di si, Picek?

ivanmilke kaže...

Argh kakva pricha i kakva putanja...

Unknown kaže...

Jednom sam skočio na njega, onako u pogo stilu s leđa i krenuo je šakom na mene automatski. Ali je odustao, a i bolje mu je jer bi završio na traumi par metara dalje od Kulture