STRAŽARNI LOPOV: svibnja 2012

ponedjeljak, 21. svibnja 2012.

O ČEMU SE TU RADI...?

NEZAVISNI DOKUMENTARNI FILM DRAŽENA KARAKAŠA - KLITA

O ČEMU SE TU RADI...?

U filmu se pojavljuju:

Kizo (Veliki Bijeli Slon) - Daniel Brdar - Mlinski Kamen

Depra (Skretničari) - Hrvatin Gabelica Glava - Lou Profa

Igor Baxa - Zdenko Franjić (Slušaj Najglasnije) - Punky

Jura Klavijatura - Sjekire - Hrvoje Stančina Hrc (Babilonci)

Dražen Karakaš (DKK) - Neven Dužević - Dina Franin - Kiš

Aleksej Sergo - Zoran Štajduhar Zoff (Grć) - Jura - Avlijaneri

Predrag Kraljević Kralj (Termiti) - Satan Panonski

Mjesta radnje:

SPUNK - MELIN - KAL - RIJEKA - KSET

DRAŽEN KARAKAŠ SCENARIJ - KAMERA - REŽIJA

ANA ŠERIĆ MONTAŽA

HVALA ZDENKU FRANJIĆU NA VIDEU IZ NJEGOVE PRIVATNE ARHIVE

ŠATRO RECORDS 2005

utorak, 15. svibnja 2012.

MUD & BLOOD & BEER FESTIVAL 2012

MUD & BLOOD & BEER je festival r'n'r, psychobilly, rockabilly, garage i surf muzike. U dva dana festivala (06.-07.VII.2012.), na Vrbenskoj rivi (Vrbnik, otok Krk) moći ćete potpuno besplatno uživati u glazbi bendova i DJ-a iz Hrvatske i inozemstva. Osim svojih plesnih cipela, svakako ponesite i gaćice-kupačice. Dođite u Vrbnik i uživajte u starom, dobrom Rock'n'Roll-u, Žlahtini i moru!

Dvije-tri rječi o bendovima:

06-07-2012 PRVI DAN

Iza svakog uspješnog benda stoji .....uspješna žena! Tako svaki od ova tri benda ima po jednu djevojku.

ATI EDGE & THE SHADOWBIRDS: Ovaj mađarski trojac čine Ati Edge (vokal i gitara), Krista Kat (vokal i kontrabas) i Furo (bubanj). Sviraju od 2007. a iza sebe imaju tisuće kilometara i brdo odsviranih koncerata po Evropi .Njihova glazba je kombinacija old school psychobilly-a,rockabilly-a i, na kraju..... žlica garage.

http://www.myspace.com/theshadowbirds

LATEX WILLER: Domaće psychobilly snage iz Zagreba su najbolji hrvatski predstavnik ovog glazbenog pravca, a ujedno i, kako sami za sebe kažu, "the worst psychobilly band ever!".

To, naravno, nije istina! Svako tko je čuo njihov "Goin' Psycho" album to dobro zna.

http://www.myspace.com/latexbendover

CLOCKWORK PSYCHO: Jedne studene, novembarske večeri, usamljena djevojka šetala je grobljem. Grobna tišina i njezina usamljenost probudili su u njoj želju za stvaranjem buke.

Tada je Dana (vokal i kontrabas) u ruke uzela lopatu i iz dva najzapuštenija groba iskopala Al-a (gitara, prateći vokali) i Dogz-a (bubanj). Eto, tako su Clockwork Psycho....."rođeni"! I sad su tu kako bi popili svo vaše pivo, ukrali vam duše i plesali svoj ples pobjede po vašim grobovima!

Ovi psychobilly debitanti dolaze iz Ljubljane. Svoje glazbeno iskustvo skupljali su po punk, metal, Oi i HC bendovima, te svirajući klasiku. Sada su se okušali i u psychobilly-u. I to uspješno!

07-07-2012 DRUGI DAN

GRANDPA CANDYS (Čikine Bombone): Psychobilly trio koji je nastao u Beogradu u proljeće 1998. godine. Originalni naziv grupe GRANDPA CANDYS koji bend još uvijek koristi u nastupima na medjunarodnoj sceni potiče od imena protagoniste istoimenog njujorškog underground stripa iz pedesetih godina prošlog stoljeća Jimmy-a Candys-a.

Sa pet izdanih albuma jedan su od najiskusnijih bendova koji nastupaju na ovogodišnjem izdanju MBB festa.

http://www.myspace.com/grandpacandys

THE RIVER SHARKS: Roman (vokal,gitara), Domagoj (vokal,kontrabas) ,Ljubo (bubanj) i Siniša (vokal,ritam gitara) su članovi ovog rockabilly sastava iz Rijeke, osnovanog 2006.godine. Ove riječke rockabilly ajkule rasplesat će vas zvucima glazbe sa svog novog albuma "Like a shark..."

http://www.myspace.com/theriversharks

THE BITCH BOYS: Ovaj odličan surf -bend dolazi iz Slovenije. Njihova glazba je ritmična, dinamična, bogato aranžirana i puna tipičnog surf "reverba". Toplo preporučamo!

http://www.myspace.com/bitchboysi

četvrtak, 10. svibnja 2012.

MALI KAVEZ - BRNO - BLATO

1983. je osvanula obasjana suncem. Polako smo izašli iz mraka Studentskog centra i laganim se koracima zaputili preko Mažuranca prema centru grada. Nismo stigli dalje od Blata.

Kakvu smo samo imali privilegiju živjeti tih godina u Zagrebu. Bilo je to zlatno doba rock klubova. Od SC-a je ostao samo Polet Platz, ali u Kulušiću, Lapu, Jabuci, KSET-u, SKUC-u i Moši su se stalno održavali koncerti. Nešto kasnije, 1984. godine, se otvorio i Omladinski klub “Đuro Đaković”. Dovoljno je bilo nabaviti Večernjak, okrenuti predzadnju stranicu i u stupcu pored kino programa izabrati nešto iz bogate koncertne ponude.
Bendovi iznikli iz novog vala snimili su svoje najzrelije ploče i rock scena tadašnje nam države nije nikad bila jača. Punkeri, rockeri, alternativci, svi su se izmiješali, svi su slušali približno istu muziku i podjele su izgubile svaki smisao.

Kavez (Kazališna kavana „Kavkaz“) i Zvečka (Zvečevo) bili su tada centar umjetničkog svemira Zagreba. Bolje rečeno, prostor ispred ta dva mjesta, budući da je Zvečka bila toliko mala da su ljudi nakon što bi na šanku kupili piće izašli van i najčešće ga odložili na neki od parkiranih auta u Masarykovoj. Taj prostor ispred Zvečke, kao i Kazališna kavana u koju nisam nikad ulazio, je bio više-manje „rezerviran“ za stariju ekipu, a mi kao mlađa generacija smo bili pozicionirani oko betonskih žardinjera ispred Malog Kaveza (Malog Kavkaza) i oko HNK.

Mali Kavez je bio u istoj zgradi kao i Kazališna kavana (ulaz do ulaza) tako da je izgledao kao neki njen istureni šank. Mada su izvana izgledali gotovo isto, iznutra je Mali Kavez za razliku od sređene Kazališne kavane izgledao kao obična rupa, a shodno tome su i cijene u njemu bile puno pristupačnije.

Nekih pet do deset minuta hoda od tamo, u Frankopanskoj ulici, nalazilo se još jedno mjesto koje nam je bilo svakodnevna stanica u cjelodnevnom trošenju vremena. Bilo je to Brno, jedna od onih birtija sa otvorenom terasom, gdje poslužuju debeli brkati konobari u bijelim košuljama i crnim prslucima, koji sa laganim prezirom gledaju kožne jakne sa beđevima i svaku frizuru različitu od „đačke“. Tamo bi se nalazili kad smo imali para, a kad nismo imali, našli bi se u parku na Mažurancu i čekali da se pare od nekuda same stvore

Zadnja stanica na našoj maloj ruti se nalazila na uglu Masarykove i Gundulićeve ulice. Bilo je to Dee Deejevo i moje omiljeno mjesto, gostionica Blato (Tip-Top). Dugački drveni šank, neki vječni polumrak, velike crno bijele fotografije Tina Ujevića na zidu. Sama činjenica da je i on tamo svakodnevno ispijao svoje piće, davala je tom mjestu neki boemski, gotovo spiritualni štih. Najčešće bi se uvalili na poziciju kod prozora, jer je od tamo bio najbolji pogled na Masarykovu. Od tamo smo imali najbolji uvid u to tko ide, kako bi Štulić rekao, da prošeće svoju facu.
A svoju su facu tamo šetali muzičari, glumci, književnici, novinari, fotografi, kazališni, filmski i televizijski radnici, razni umjetnici, ali i svi oni mali-veliki obični ljudi, koji su samim svojim prisustvom, dali onu završnu nijansu boje na slici toga vremena.

Šta smo radili na svim tim mjestima? Ko to sad više zna... Najčešće su se prepričavale raznorazne pizdarije sa tuluma i večernjih izlazaka. Radili su se veliki planovi. Novi svjetovi su se stvarali pri dnu ispijenih čaša i nestajali u dimu jutarnjih cigara.
Kad sada razmišljam, u mojem sjećanju nema ni jedne negativne misli vezane za to vrijeme. Sve se nekako završavalo smijehom. Nisu nam trebali mobiteli, kompjuteri, pa čak ni televizori. Dovoljan nam je bio razgovor, nešto u čaši i cigareta. Živjeli smo u pravom, a ne virtualnom svijetu i uživali smo u svakom danu.

Bili smo prototip klasičnih jugoslavenskih omladinaca i ...