* * * * *

ponedjeljak, 2. svibnja 2016.

NEĆAK SATANA PANONSKOG I NJEGOVI MEMOARI (II)

VLADO ČULJAK KEČER IV 
NEĆAK SATANA PANONSKOG I NJEGOVI MEMOARI (II) 
Dobro jutro, dobar dan, dobro veče, zdravo, bog, merhaba, akšam hajrula, sabah hajrula ili kako kome odgovora. Ja sam Vlado Čuljak Kečer 4 i doš'o sam opet da vam kažem par kratkih rečenica. 
Ja nisam ni do koljena Satanu Panonskom, Ivici Čuljku stricu mom, zato mi je neugodno i spomenut da sam ja reinkarnacija, jer ja nisam reinkarnacija, ja sam retardacija i mozgovna inflacija. Ja nemam hard blood šok iskustva, ali znam dobro dat' drugima za to uputstva, jel po riječima koje smatram naredbom poslan sam da budem reinkarnacija, ali dostojan toga nisam i zato životu kurac sisam. Volim pričat i pisat u rimi dok mi se cigara u požutjelim zubima dimi. Kad vidim svinjsku mast osjetim strast. Kad me neka cura za druženje pita ja to ne želim, njenoj neispunjenoj želji se veselim. Kad ja poželim neku djevojku lijepu ja neću da joj to kažem jel znam da će onda ona mojoj neispunjenoj želji da se veseli, a to ne bi ljudi kao ja htjeli. Kao spolno neopterećen asexualac smatram za svakog drugog čovjeka da je neandertalac ili kriminalac. Toliko o normalnom razgovoru jel ja sam slobodne glave i znam da spokojne duše jedna drugoj puše. Čak i da sam aga kan namjerno u centru nju jorka ne bi kupio stan, otišo bi rađe u iznajmljen penthaus u Siriju za vrlo malu kiriju i promatro ratno stanje i klanje. Nisam urban pa bi iz podjeba stavio na glavu turban. Nisam liberal, ali sam kolateral. Mislim da znam, a znam da ne znam. Mislio sam da nisam znao, a znao sam da sam znao da nisam ništa znao i zato mi je mozak stao. Birokracijo prokleta ti si kao od djeteta majka oteta. Umri birokracijo, umri bijedna papirologijo, umri velika demagogijo, jel u šumi drva više nema, bit će nešto gadno nam se sprema. 
MOLITVA NEVJERNIKA. Ostario sam od tuge, a ne od života. Srušio sam se pored zida i mislim evo sad je čas. Rekli su mi na svoj način da ne patim ja puno ako ima duše ja se od duše sada rastavljam. I strah me reć da je nema, jer sina božjega zatajit me strah. Sad kad umirem možda me kažnjava. Jer vjerovao nisam jer bahato odlazio porocima jesam i tako lako pored ubogih nasmijan prošo, da njihovu bol tad nisam shvatio, a tad je njima bilo gore nego meni sad. Oprosti što pomišljam da te nema, znam da sam drzak bio i da vjerovao nisam. Ako stvarno postojiš bože nekako oprosti, ako ima duše ja se od duše sada rastavljam. Srušio sam se opet pored zida, sad je stvarno kraj i znam da pitat će se majka moja u kojoj se to crkvi nevjernici mole. 
MOJE GREŠKE su teške, kao da su od čelika, težina im je velika. Bijeg od samog sebe one su. Pobjegni, probaj, izvedi, naredi, uneredi. Pokušaj, poslušaj, samog sebe se gnušaj i bježi. Bježi od sebe, daleko i dalje jel to nikad nećeš bit ti. I bježi od sebe koliko te noge nose, bježi i kad vidiš da pored tebe prose, bježi od sebe i pobjeći ćeš sigurno negdje odakle bijega više biti neće. 
MORAMO IĆI. Jednom ćemo svi otići jer ići se mora. Lagano, polagano, polako, nikad brzo jako, bar čini se da je tako, kad se tužan probudiš. Znaj da ići se mora i da otići nećeš bezveze. Nemoj sumnjat, nemoj se plašit, znaj da ćeš negdje stići. Dolazi, dolazi polako po nas sve, to dolazi život i prolazi, prolazi, ali nešto čudno i lijepo dolazi. I to nas plaši ali kratka je samo ta mala bol. Nakon nas ulice prazne ostat neće, ni kuće, ni kafići, doći će novi ljudi, jer mi ćemo otići. Jer ići se mora. Znam da tuguješ kad sviće zora, znam da patiš kad sunce se budi, ali znaj da moramo otići jer smo ipak samo ljudi. Ići se mora, polako, polako i nije to baš ni tako lako. Odboluj život ovaj i živit ćeš drugi, ali ići se mora, mora se ići, kod boga stići.
U KINI JEDU ŠTAKORE, u Europi kažu da toga nema, nisu svjesni da svaki beskućnik balkanski to za svečani ručak si sprema. Vidio sam ženu što plače za mrtvim kerom, vidio sam pedera što plače za pederom, vidio sam na tv-u sirijsku majku kako vrišti od bola, jel od granate nema joj djeteta pola. Vidio sam i tamo nekog imbecila što plače jel je slupo nova kola, nekima je svijet rozan meni je crn i grozan, jel moram gledat oko sebe takvu muku povraća mi se i steže me u struku. Prodali su boga a nisu ni znali da ga možda nije ni bilo, prodali su obiteljsko zlato ništa im nije milo. Zatajili su boga a nisu ga ni imali. Svećenik laže sirotinju kad na misi reče riječima svojim pred ljudima gladnim da blago onom ko nema što jesti jer njegov želudac je uvijek prazan ali mu je zato puna duša, a meni se od takvih riječi gadi i gnuša. Pravoslavac, musliman ili katolik, uopće nije važno, svako je diabolik, jebe mi se dal je zemaljska kugla ravna ili okrugla, jebe mi se jel ju gledam iz kojeg ja oću ugla. I opet pada noć i ja znam da neko posti sveti petak, da neko u glavi ima metak, da krvari na podu i tek tada počinje vjerovat u boga, kad svaku stanicu mozga mu je uništila droga. Majka drogirana pobačaj radi i to mi se gadi. Sve je tako ružno i bijedno, sve mi je tako svejedno, ja nisam šeik i ja nemam goriva tanker, ja samo želim bit panker. 
KRAJ RAZGOVORA.
STRAŽARNI LOPOV 2016




subota, 23. travnja 2016.

PLESNA SCENA U KULUŠIĆU OSAMDESETIH

 

Kritički parkour 2016: Arhiviranje plesa 80-tih
Ples u Glazbeno-scenskom centru „Kulušić“ 80-tih
Gosti: Ksenija Zec, Mirna Žagar, Renato Branđolica, Tomas Krkač
DJ: Iplas Koper (ex Yu)
VJ: Vice Rossini
Razgovor vode: Iva Nerina Sibila i Katja Šimunić
25. 4. 2016. Pogon Jedinstvo / Platforma HR u 19 sati

Živa, zanimljiva, raznolika, suvremenoplesna scena u Hrvatskoj osamdesetih podrazumijeva Školu za ritmiku i ples koja djeluje već tri desetljeća i obrazuje plesačice koje nastavljaju rad u jednome od tri ansambla s redovitom godišnjom produkcijom plesnih predstava, a to su: Studio za suvremeni ples, Komorni ansambl slobodnog plesa i Zagrebački plesni ansambl, zatim osnivanje skupina poput Terpsihore, Geste itd.
Podrazumijeva i da ta scena nema svoj prostor za rad i izvedbu pa svoje predstave Studio izvodi u Zagrebačkom kazalištu mladih, KASP radi pri Kazalištu ITD, a ZPA osamdesetih nalazi novi prostor za izvedbu – GSC „Kulušić“. U tome će prostoru biti inauguriran 1984. i Tjedan suvremenog plesa.
Zagrebački suvremeni ples tako postaje dio supkulture u koegzistenciji s rock-koncertima. Ponedjeljak je bio određen kao dan za plesne predstave ZPA koji pruža mogućnost mladim koreografkinjama za rad poput Jasminke Neufeld Imrović, Katje Šimunić, Ksenije Zec,  ali poziva i goste…
Plesna publika se prelaskom u „Kulušić“ proširuje na mladu publiku sklonu supkulturi i kontrakulturi što zasigurno povratno utječe i na plesni izraz Zagrebačkoga plesnog ansambla.

Kritički parkour serija je susreta plesnih kritičara, umjetnika i publike. Odvija se u suradnji s plesnim festivalima, umjetnicima ili samostalno. Cilj projekta je da se seli po plesnim središtima unutar Hrvatske i time radi na razvoju publike, komunikaciji umjetnika i publike, artikulaciji koreografskih i izvođačkih praksi, kao i artikulaciji procesa gledanja. Format susreta mijenja se ovisno o kontekstu, tako može biti otvoreni razgovor kojim se publici približava osobnost i rad pojedinog umjetnika; edukativno-stručni razgovor/predavanja na određenu aktualnu temu; susret s eminentnim inozemnim gostom; kao radionica pisanja kritika... Voditeljica projekta je Iva Nerina Sibila.
Ova edicija Kritičkog parkoura ostvarena je u suradnji s projektom Nomad Dance Institute - Archive.

STRAŽARNI LOPOV 2016





četvrtak, 21. travnja 2016.

TERAPIJA.NET - 15-ti ROĐENDAN (2016)


Najstariji hrvatski glazbeni portal TERAPIJA.NET ovu subotu slavi jubilarni 15.rođendan!
Tulum je u KSET-u, upad samo 20 kuna, a nastupiti će grupe:

NO!Mozzart 
Thee Melomen 
Garage in July 
Čudnoređe 
Mr. Albino

SPECIJALNI GOSTI:

Goran Kostić Kosta (ex Studeni Studeni)
&
Novembar





STRAŽARNI LOPOV 2016

srijeda, 13. travnja 2016.

WHO IS WHO U POLETU? - POLET JE KRIV ZA SVE (1988)

WHO IS WHO U POLETU? 
LJUDI KOJI SU UTJECALI NA POLET I POLETOVCE
 (Polet br.400 - 16/12/1988)

POVEĆAJ SLIKU

POVEĆAJ SLIKU

POVEĆAJ SLIKU

POVEĆAJ SLIKU

POVEĆAJ SLIKU

POVEĆAJ SLIKU

POLET JE SAČUVAO: DUBRAVKO JAGATIĆ

STRAŽARNI LOPOV 2016



subota, 9. travnja 2016.

AbnorMALAN


AbnorMALAN
ROUTE 66, ZAGREB 05/01/2016
1. Željezna zavjesa 
2. Sve je oko mene 
3. On čeka 
4. Nitko i ništa 
5. Jesen u Parizu 
6. Štakori 
7. Zakopano blago 
8. Političar 
Vokal -Žare 
Gitara - Jasmina 
Bas gitara-Robi 
Bubnjevi- Mitch

Audio zapis i fotografije - Dinko Doringo 


ŠTAKORI
Spot je napravljen spajanjem i premontiravanjem nekoliko američkih reklama iz pedesetih i šezdesetih godina dvadesetog stoljeća (i sa još kojekakvim materijalima).
ŽELJEZNA ZAVJESA
Spot je nastao premontiravanjem britanskog propagandnog filma iz šezdesetih godina o nastajanju Berlinskog zida.





AbnorMALAN - Facebook


STRAŽARNI LOPOV 2016


petak, 8. travnja 2016.

ČAGE (KAMO IZAĆI U ZAGREBU) - POLET JE KRIV ZA SVE (1978)

ČAGE
KAMO IZAĆI... U ZAGREBU - POLET 1978
Lapidarij, Ben, Saloon, Panta, Centar...
POVEĆAJ SLIKU
POLET JE SAČUVAO: DUBRAVKO JAGATIĆ

STRAŽARNI LOPOV 2016



ponedjeljak, 4. travnja 2016.

RIZOL - ŠPANSKO - DETROIT

RIZOL - ŠPANSKO - DETROIT
VIDEO TEATAR ZS 100 - Zagreb 1990 
1. San 
 2. Intro 
3. Road Runner 
4. Luka 
5. Prolazi Noć 
6. My Machine 
DAMIR ČANADI - vokal 
JADRANKO PONGRAC – gitara 
BOJAN TRKULJA – bas 
MARKO GREGORAŠ – bubnjevi

KULUŠIĆ - Zagreb 1994 
1. Johnny 
2. Pain 
3. Somebody 
4. Rage 
5. Luka 
DANIJEL CETINA – vokal 
JADRANKO PONGRAC – ritam gitara 
AMADEO DUJMOVIĆ – solo gitara 
SAŠA ČAPRIĆ – bas 
MARKO GREGORAŠ – bubnjevi
ŠPANSKO DETROIT
NAPISAO: JADRANKO PONGRAC
STRAŽARNI LOPOV 2016
Prvo smo imali bend a onda smo počeli učiti svirati. instrumente smo u vlasništvo nabavili tek koju godinu kasnije. Tako je to bilo u Španskom krajem osamdesetih koje će kasnije biti preimenovano u Detroit upravo iz razloga mnoštva bendova koji su tamo egzistirali mada mnogi samo fiktivno. Tih godina Špansko je bilo najveće gradilište u Jugoslaviji i bubrilo je stanovništvom iz dana u dan. Bio je to kvart u kojem je bilo sasvim normalno napravit tulum u stanu a da ti na taj tulum dođe dvjesto, tristo ljudi. Zdenko Franjić je stanovao odmah pored osnovne škole i često smo tog neobičnog lika gledati za vrijeme nastave dok je prolazil kraj škole u svojoj nenadjebivoj crnoj kožnoj jakni. Još se zapravo i sad sjećam kad sam sa burazom prvi puta došel kod Zdenka doma. Njegova soba se nalazila iznad stolarije i bila je krcata pločama i kazetama a sa zida na svo to blago pazio je Spiderman u naravnoj veličini. Kako se kasnije pokazalo možda bi bilo bolje da je na to sve pazio Vatrogasac Sam jer se Spiderman pokazal totalno neučinkovit kad je planul požar a sve Zdenkove ploče i kazete su postale neprepoznatljiva crna plastična masa.
Jebeš bend ako nema ima a ime Rizol je nastalo kao kompromis u trenucima svađe. Svađa je buknula u trenutku kada se nismo mogli dogovoriti da li se pravilno hrvatski piše i govori rizol ili rinzol. Kompromis je postignut, neka ime bendu bude Rizol a puno kasnije se ispostavilo da ni jedno od navedenog nije hrvatska riječ. Probe su se održavale u atomskim skloništima jer je svaka zgrada imala barem po jedno pa smo nažicali neke labilne predsjednike kućnih savjeta da nas puste unutra. Ta skloništa su bila super mjesta za probe ali i tulume jer zatvoren unutra pod zemljom možeš prangijati cijelu noć a da to nikome nije smetalo. Sviralo se u pet, šest skloništa a čini mi se da svi zajedno nismo imali dva gitarska pojačala pa nije bila rijetkost vidjeti ponekog gitarističkog virtuoza kako u tačkama cuka posuđeni Marshall ili bubnjara koji navlači bas bubanj preko cijelog kvarta.
Negdje 1989. je Zdenko krenuo raditi prvo Bombardiranje New Yorka a mi klinci iz kvarta smo dobili priliku prvi puta snimati u studiju. Snimali smo dvije pjesme, snimalo se u nekoj garaži u Svetoj Nedjelji na magnetofon od 8 kanala. Za snimanje i miks tih dviju pjesama smo dobili 4 sata a i za to smo morali dva puta dolaziti u Svetu Nedjelju jer je non stop u studiju nestajalo struje. No Rizoli su sad i službeno postali bend jer smo bili bogatiji za to nevjerojatno studijsko iskustvo.
Kak je vrlo brzo počel rat, morali smo van iz atomskih skloništa pa su se bendovi ili raspali ili raselili ali nastavile su svirati Majke, Kaotične duše, Skol, Rettleheads, Rizoli...Slijedećih godina su se mijenjale postave benda, sviralo se uglavnom po Zagrebu i Sloveniji i pomalo se snimalo.Jedno od najdivnijih putovanja bio je put u Koper kod legendarnog Marka Brecelja. Nismo imali auto za taj put pa nam je Fix iz Skola iznajmio neku Zastavu 128 kojoj je to jutro uoči puta prepravljal zadnju osovinu. To je bio auto koji je umjesto čepa na rezervoaru imao poklopac od cedevite, anlaser se je pokretal uz lagano kuckanje po njemu ključem za kotače a gume smo nabavili na auto otpadu. Po dolasku u Koper neoprezno smo Brecelju rekli da ne spavamo kod njega nakon svirke već putujemo odmah natrag i od tog trenutka je zavladala prohibicija odnosno potpuna zabrana konzumacije alkohola. Stari vrag nije popustil cijelu noć pa smo ostali suhi, što je bila strašna kazna za sve nas. Na povratku smo imali dva gumi defekta, anlaser smo razbili u skroz jer je bio mrak kad smo ga „lagano kuckali“ a auto nam je puknuo po pola. Osim svega još smo u Rijeci uspjeli pobjeći muriji kroz neke uličice, dvorišta i puteljke. Fixu smo vratili auto (zapravo skoro pa dvije polovice), nismo mu nikad platili 50 maraka jer smo mu obračunali investiciju u gume a nama je ostala nezaboravna uspomena. Ne bi se iznenadio da je taj auto imao sumnjivo vlasništvo ali kako se veli Bog čuva pijance i bedake a mi smo taj put zbog Brecelja bili skroz trijezni. Već idućeg dana smo sve te patnje izazvane prohibicijom utopili u hrpi pive u šatoru na Jarunu gdje smo svirali na rođendanskom tulumu dvojca Božesačuvaj koji se je zvao Još 96 godina sa Vama.
1997. u zlatno doba zagrebačkog rock and rolla konačno smo izdali album i napravili nekoliko spotova a zaredale se i svirke od Fiju Briju, Rock Otočec, u svim mogućim klubovima po Zagrebu pa do turneje sa Orgazmom po Sloveniji. Bile su to super svirke ali jedna se izdvaja od ostalih. Bio je to koncert u Brdovcu pored Zaprešića gdje smo svirali u nekom klubu pred dva konobara, gazdom i jednim pijancem a mi smo oprali sat i pol. Moram naglasiti da je honorar bio uredan i ni u jednom trenutku nije došao u pitanje. I tako malo po malo došla je 2000. godina, svijet se nije raspal zbog milenijskog buga ali jesmo mi zbog drugih životnih prioriteta. Prije nego što smo prestali prangijati napravili smo gotovo cijeli album. Nismo ga objavili jer nije bilo baš nekog interesa kod naših izdavača. I sve bi ostalo na tome da prije nekih godinu dana nije uslijedio jedan telefonski poziv koji me ulovio u popodnevnom drijemežu i na jedno jedino postavljeno pitanje ja sam u bunilu odgovorio sa da i tek kasnije spoznao sve posljedice tog nepromišljenog odgovora. Bilo kako bilo, ovih dana smo potpisali ugovor sa Croatia recordsom o izdavanju albuma nazvanog Strategija, pripremamo neke svirke i opet se dobro zajebavamo. A uskoro će i četri banke PUNKA!


PROMO SPOTOVI
1. Osjećam - Autor: Ante Rozić 1997
2. Ona je nova - Autor: Miljenko Baričević Moljac 1996
3. Pjesma - Autor: Miljenko Baričević Moljac 1996
4. Šumica - Autor: Miljenko Baričević Moljac 1997



HARD PLACE - Zagreb 2016 
1. Lice 
2. Sugestija 
3. Osjećam 
4. Bol 
5. Strah 
6. Dolazi noć 
7. Put 
8. Jutro 
9. Pogrešan 
10. Ona je nova 
DAMIR ČANADI - vokal 
JADRANKO PONGRAC – ritam gitara 
KREŠO MIŠČEVIĆ – solo gitara 
BOJAN TRKULJA – bas 
MARKO GREGORAŠ – bubnjevi
PROMOCIJA NOVOG ALBUMA 
JE 29.04.2016. U TVORNICI


STRAŽARNI LOPOV 2016