srijeda, 17. prosinca 2014.

BOA 1981-1982



BOA 
SC, Zagreb 11-06-1981 
1. Kriva priča 
2. Milion 
3. Ne odajte me sad 
4. Zar nećeš shvatiti 
5. Na nišanu 
6. Davni trag 
7. Živjeti od mraka 
8. Sela gore 
9. Melodrama 

Mladen Puljiz - klavijature, vokal 
Slavko Remenarić - gitara 
Damir Košpić - bas 
Igor Šoštarić - bubnjevi






INTERVJU (DŽUBOKS 1981)
INTERVJU (DŽUBOKS 1982)


STRAŽARNI LOPOV 2014



petak, 12. prosinca 2014.

BOŽESAČUVAJ - MILIKAJKI

BOŽESAČUVAJ
MILIKAJKI

FOTOGRAFIJE SNIMLJENE 1984. GODINE, DAKLEN PAR GODINA PRIJE ZNANSTVENO-FANTASTIČNOG I NAUČNO-POPULARNOG MEĐUNARODNOG USPJEHA DIZAJNERSKOG DVOJCA "BOŽESAČUVAJ"

BINO I BORO
BORO, PATER I BINO

HVALA BINI NA FOTOGRAFIJAMA IZ BOŽESAČUVAJ OSTAVŠTINE




četvrtak, 11. prosinca 2014.

MAJKE - KLUB EX, VARAŽDIN '93

MAJKE
KLUB EX, VARAŽDIN 09-12-1993 


PRVI DIO
1. Bare i Korozija zabavljaju publiku
2. Ja sam budućnost (rana verzija) 
3. Pukla si me u nezgodno misto 
4. Ljubav ubija 
5. '89 
6. Sam 
7. Fantastična vatra 
8. Svijet je opasan 
9. Bez pameti 
10. Lutak iskrivljenog lica 
11. Ne mogu se kontrolirati 
12. Zbunjen i ošamućen 
13. Sveti planet 
14. Iz sve snage 
15. Zaboravi 
16. Budi ponosan 
DRUGI DIO
17. Novi dani 
18. Bare zabavlja publiku 
19. Mršavi pas 
20. Dobro se osjećam 
21. Putujem 
22. Nikada te neću zaboraviti 
23. Poziv na bis  
24. Samo za tebe čuvam ljubav svu 
25. Krvarim od dosade 
26. Uzmi sve (divlja duša) 
27. Želim da te vidim 
28. Svaku noć i svaki dan 

BARE - VOKAL 
ZOKI - GITARA 
KILMISTER - BAS 
KOROZIJA - BUBNJEVI









KILMISTER / KOROZIJA / BARE / ZOKI / DANIEL - FOTOGRAFIJA IZ ŽILETOVE ARHIVE
BORIS I IVICA BAĐUN, VODITELJI KULTNE RADIO EMISIJE "OBRAČUN KOD HR KORALA"  I
ORGANIZATORI ROCK KONCERATA U VARAŽDINU, SA BARETOM U JABUCI 1998. GODINE
PLAKAT IZ KOLEKCIJE  BORISA BAĐUNA 



"Bila je to proslava godišnjice Obračuna kod HR korala, Ivo i ja skršili smo Bareta i Kilmistera rundama Zlatoroga prije koncerta, prva tri reda publike popadala negdje na početku koncerta, hipnotička atmosfera cijelo veče, sve se odvijalo k'o u nekom ludom filmu... Koncert kojeg nikada neću zaboraviti."
BORIS BAĐUN

''A onda mi spavamo na onim stolovima u EX-u. Neko prolazi i govori: 'Kak će ovi sad svirat?' A mi krenusmo onako k'o roboti...'' 
KILMISTER


STRAŽARNI LOPOV 2014



četvrtak, 4. prosinca 2014.

PREDRAG DELIBAŠIĆ: BIOGRAFIJA NEUSPEŠNOG MUZIČARA




1. Rat Savior (Gutter Guitar)
Sa prvog solo albuma, split LP sa mojim trećim JA - Bassta! Pex. Ovo je prva Gutter Guitar pesma koju sam napravio. Kad sam je postavio na myspace desilo se čudo i lokalni muzički fanatic Scott Bishop mi je rekao da pokreće record label i da hoće da moje izdanje bude prvo na etiketi. Tako je nastao Heartless Robot Productions za koje sam objavio nekoliko izdanja.
2. Curious Bird (Smrts)
“Poluhit” sa prvog albuma Smrts, čak je i video za pesmu urađen. Rif koji sam davno napravio, ali koji je oživeo tek sa Smrts.
3. Amos Kito (Bamodi)
Mislim da je ovo bila prva pesma koju sam napisao za Bamodi i odmah se odlično primila od benda. Odlična igra reči u naslovu.
4.  Vampires' Family Tree (Bassta! Pex)
Moja omiljena BP kompozicija. Nastala poigravanjem sa jevtinom wah-wah pedalom. Snimljeno u mojoj ondašnjoj spavaćoj sobi. Kao i mnogi naslovi i ovaj je pozajmljen iz naše “popularne” culture – “Rodoslov loze vampira” Momčila Nastasijevića
5. Reflex Never Dies (Predrag Delibasich)
Kada mi je dosadilo da smišljam nadimke pravio sam muziku pod svojim imenom. Ne sećam se kada je ova stvar nastala, ali znam da me je iznenadila kao minimalni zamalo techno na gitari.
6. Serpent Bites The Young Lion (Predrag Delibasich)
B strana singla Happy Hobo. Taj singl mi je prilično otvorio muzičke vidike, u smislu da sam shvatio da mogu i malo kompleksnije stvari da radim.
7. King Wave Rising (Smrts)
Prva stvar na b strani drugog albuma, poletni instrumentalni partizanski rock.






8. Sight That Harms / Gaze That Harms (Soviet Valves)
Jedna od retkih pesama koje nismo drugi gitarista ili ja napisali, već pevač Miloš. Došao je na probu rekao “jel možete da svirate nešto kao: ta-na-na-na, ta-na-na-na…” Mi smo malo čeprkali po gitarama i ubrzo je pesma bila gotova.
9. A Dog Escaped (Bamodi)
Pesma nastala u Japanu 2008 kada sam čeprkao po tamo kupljenom Epiphone SG basu.
10. Rhythm of Crime (Gutter Guitar)
Sa “Smell You Later” CDa, kada sam otkrio da sviranje gitare ne znači samo sviranje po žicama. Uz Loop Station pedalu dosta se toga moglo napraviti i sa poigravanjem sa gitarskim kablom. Očigledna referenca na jedan od najboljih filmova sa naših prostora. 2008 me je Goran (The Babies / Modern Dellusions) proveo kroz kraj gde je film sniman, dosta se promenilo.
11. Carrion Luggage (Soviet Valves)
Naš prvi singl, ali ovo je verzija od nedelju dana pre raspada benda, meni draža.
12. Redux For 25 Basses (Abe Sada)
Živi snimak koncerta za 25 bas gitara. Snimljeno u jednoj lokalnoj galeriji. Pošto je zgrada bila trošna mudro sam se postavio blizu izlaza za slučaj da plafone krene da se ruši zbog niskih frekvencija sviranih izuzetno glasno.
13. I Want You (Night signals)
14. Nobody's Girl (Night signals)
Obe pesme su snimljene u oktobru 2014. I Want You sam napisao, čini mi se, još u Soviet Valves period, ali iz nekog razloga ne sećam se ni da smo je uopšte probali.




BIOGRAFIJA NEUSPEŠNOG MUZIČARA
NAPISAO: PREDRAG DELIBAŠIĆ

Mislim da ima par godina kako sam otkrio Stražarnog Lopova, sećam se da sam odmah pisao autoru i otada smo u sporadičnom kontaktu. Pre nekoliko meseci Goran je preslušao neke moje albume i predložio mi da napišem nešto o svom muzičkom bavljenju, pa…
Zovem se Predrag Delibašić, rođen sam i odrastao u Smederevskoj Palanci, a pola svog života, od kraja 1992 živim u Perthu, Australia. Kao i mnogi doseljenici prolazio sam kroz razne životne dogodovštine što se življenja u drugoj zemlji tiče, te ne bih gnjavio oko tih stvari, već ću se držati muzike.
Prvu gitaru sam dobio kada sam imao 8 godina. Naučio sam tri akorda i to mi je bilo dovoljno. Kod nas se nisam ozbiljno bavio muzikom, osim jednog srednjoškolskog benda koji je uglavnom radio obrade Ramones-a i za kojim su ostale jedna majica i 3-4 fotke. A muzika je oduvek bila prisutna, od najmlađih godina: preko radija, gramofona, televizije…
Elem, kada sam došao ovde nastavio sam da uživam u muzici, ali prvu ozbiljnu odluku da se aktivnije bavim muziciranjem sam doneo tek polovinom 2001 kada sam konačno našao posao koji volim i koji mi je davao dovoljno slobodnog vremena. Kupio sam prvu gitaru, jeftinu i slabu kopiju Stratocastera, i osnovao bend.
Zvali smo se Sokkol. Bubanj, bas, gitara i vokal. Svirali smo punk, sa, recimo, r’n’r uticajima. Uvek mi je bilo teško da poredim svoj bend/muziku sa nekim drugim bendom, pa neću ni da pokušavam. Osim odličnog iskustva oko organizacije koncerata, do sviranja istih, nema nekog značaja u tom bendu. Svirali smo 20-ak koncerata u Perthu, raspali se posle nekoliko meseci. 
2004 odlazim u Japan po prvi put i tamo se oduševim činjenicom da mladi/demo bendovi ostavljaju svoju muziku na diskovima i kasetama u muzičkim radnjama besplatno, za mušterije. Pomislio sam da je veliki entuzijazam u pitanju i nedostajalo mi je tako nešto, taj polet vezan za stvaranje i sviranje u bendu. Čim sam se vratio u Perth pozvao sam prijatelje i napravili smo Soviet Valves.

SOVIET VALVES
Taj bend je prvu probu imao u maju 2004, a poslednji concert 20. Maja 2005. U tih 12 meseci mi smo napisali i snimili preko 20 pesama i otsvirali 41 koncert! Objavili smo dva CDEP-a, jedan split 7” i jedan 7”EP, koji je objavio Smart Guy Records iz San Francisca, doduše kada se bend već raspao.
U tih godinu dana sam stekao izuzetno r’n’r iskustvo. U privatnom životu mi je sve išlo fino, pa sam mogao dosta da dam bendu, a i bend nije bio sebičan. Pesme su se rađale lako, učile još lakše i vrlo brzo uvrštavale u repertoar. Imali smo dve gitare, bez basa, ali mislim da to nije bitno uticalo na zvuk benda, koji je bio punkish/post punk stila, mada ja uvek više volim da kažem da je to bučni pop. Svirajući često vrlo brzo smo stekli poklonike u ovdašnjoj publici/medijima, ali vreme je bilo da se naš pevač preseli u London, pa smo prekinuli sa radom kada se dosta očekivalo. Voleo bih da smo snimili album, jer mislim da smo bili zreli za to. Pre par godina je ovdašnji Vertex Records objavio 12” Mini LP sa 6 neobjavljenih pesama. Soviet Valves su imali dva koncerata 2006 i 2007 kada je pevač Miloš dolazio ovde u posetu familiji.
Kada se bend raspao imao sam kraća iskustva sa par bendova, od kojih je jedan bio bend sa kojim sam prvi put svirao van Pertha. Radili smo dve turneje, obe su bile vrlo poučne, za vreme prve sam bio čak i uhapšen, ali o tom drugom prilikom…

BAMODI
2006 osnivam Bamodi, a u isto vreme i Abe Sada – improvizujuću grupu sa isključivo bas gitarama – buka niskih frekvencija! U to vreme sam svirao solo koncerte na bas gitari i privukao pažnju lokalne osobe koja se bavila akademskom kompozicijom i koja je došla na ideju za bend sa bas gitarama. Pored toga što sam tih godina dobro naučio improvizatorski zanat, još jedna lepa stvar je što sam sa Abe Sada radio dve turneje po Japanu. Snimili smo 4 CDa i jedan split LP. Abe Sada još uvek, mada vrlo retko, svira koncerte.
Bamodi su bili pakleni trojac bez kormilara: brzo, kratko i bučno! Ja sam se u to vreme masivno palio na Minutemen i Melt Banana, pa recimo da sam hteo takav bend, mada ne znam liče li Bamodi na njih uopšte. Za 6 meseci smo imali gotov album sa 22 pesme u 30 minuta. Prodali smo sve karte za promociju istog i od tih para otišli u Melbourne da sviramo. Par godina kasnije smo objavili split CD sa japanskim Bariken i sa njima svirali ovde, u Sydneyu i Melbourne. 2009 sam napustio bend i osnovao Smrts.

SMRTS
U međuvremenu sam radio solo bas i gitarske radove i objavio solo vinile LP/CD, kao i kompilaciju sa još dvoje lokalnih solo muzičara “Smell You Later”, sa kojom smo išli na turneju po Japanu. O tome je snimljen i dokumentarac. Ko zna, jednoga dana režiser se možda reši da ga konačno postavi na internet. Ovako, prikazivan je ovde po bioskopima, te na nekim svetskim festivalima.
2009 radim muziku za lokalni celovečernji film “Wasted on the Young”, prilično ambijentalnog stila (muzika, ne film). U međuvremenu radim nešto drugačiji solo projekat. Naime, snimio sam par “free jazz” numera, u kojima sam svirao bubnjeve i soprano sax. Jedne noći sam slušao snimak bubnjeva i u par sekundi čuo interesantan ritam. Ubacio sam ga u program i loop-ovao i odjednom sam imao osnovu za pesmu. Kojih pola sata kasnije dodao sam gitarsku melodiju na to, sve miksovao i tako je nastala pesma “Happy Hobo”. Par dana kasnije uradio sam još jednu pesmu na sličan način i vrlo brzo sam ih imao čak 6, što je izašlo na 7” singlu/CDEP-u “This Season’s Colourful Tones”.
To je počelo da se pušta na lokalnoj radio stanici svakodnevno, pa sam vrlo brzo shvatio da mi treba bend da te pesme sviramo uživo. Pozvao sam nekoliko prijatelja i tako su nastali Smrts. Odmah smo krenuli timski da radimo na pesmama i stilu i za nekoliko meseci smo već imali snimljen album “Sun Sets on a New Tomorrow”, koji je objavljen na CDu 2010.
Par godina kasnije objavljujemo drugi album “Have Friends and Visit Them at Night” na LP-u i CD-u i sviramo turneju po Australiji. Muzika je instrumentalni rock sa surf, te istočno-evropskim uticajima. Dva bubnja, tri gitare, bez basa/vokala. Svirali smo dosta po Perthu, ali instrumentalna muzika teško ima prođu kod velike publike, pa je neki ozbiljan uspeh izostao. Još uvek radimo i dok ovo tipkam miksujemo 4 nove pesme.

NIGHT SIGNALS
Početkom 2013 pokrećem novi bend, Night Signals, sa gitaristom Soviet Valves, sa namerom da pravimo pop pesme, šta god to bilo. Koji mesec kasnije konačno nalazimo ženski vokal. Ovih dana objavljujemo prvi EP, pa šta bude. U međuvremenu radim i kompjutersku elektronsku muziku kao Omega is the Alpha… Nikad dosta!

STINA, PREDRAG I CHRIS COBILIS

POKUŠAJ DISKOGRAFIJE

Sokkol
No Reason, No Hope, No Goal CD – desetak primeraka, snimci sa probe I koncerata, 2002
Soviet Valves
Soviet Valves CDEP, 6 pesama, septembar 2004
Fun, Safe & Anonymous CDEP May 2005
Split 7”sa Whitechappel 2004
7EP, 4 pesama 2005
Death Trumps Romance Mini LP, 6 pesama 2012
Airport City Shuffle
Summer CDEP 2007
When Simians Attack CD 2007
Abe Sada
Subzilla CD 2007
Tartar Steppe CD 2007
The Lost Chord CD 2008
Bamodi
Bamodi CD 2007
Gutter Guitar/Bassta! Pex
Gutter Guitar
Predrag Delibasich
Dance to my Gentle Music, Monster! CDEP 2011
3 songs on various compilations
Smrts
Omega is the Alpha
KONCERTI VAN PERTHA 

5 turneja po Australiji / Airport City Shuffle (2006 i 2007), Bamodi (2007 i 2009), Smrts (2012) / 
4 turneja po Japanu / Abe Sada (2007 i 2009), Gutter Guitar (2008), Predrag Delibasich (2010) /
2 koncerta u Beogradu  / Gutter Guitar (2008) /
1 koncert u Zagrebu  / Gutter Guitar (2008) /

STRAŽARNI LOPOV 2014


ponedjeljak, 1. prosinca 2014.

DOMAGOJ GABRIĆ - 4 MITSKA DANA

DOMAGOJ
NAPISAO: ŽARKO JOVANOVSKI

Domagoj Gabrić, rođen je 3. studenog 1966. i bio je četvrtak, a napustio nas je 13. listopada 1991. i bila je to nedjelja. Svi znamo da je između ta dva datuma 25 godina, i to je malo, prekratko za jedan ljudski život, ali ja Domagojev put vidim samo kao ta četiri dana od četvrtka do nedjelje. 4 kratka i zbijena dana, gotovo mitska 4 dana u kojima je trebao i sanjati, i ljubiti, i reći, i urlati mladenački - punim plućima - i stvoriti nešto, nešto lijepo i čvrsto, kao svoje likovno djelo. I Domagoj je u svoja četiri kratka dana govorio - govorio je brzo i točno, preciznim potezima na papiru, zidu, tkanini ili dasci, o onome što je u njemu i o svijetu oko sebe, kao da je znao da vrijeme nije na njegovoj strani.
Da bi ostavio trag, uzimao je prvo što bi mu došlo pod ruku. Mogao je to biti komad platna, mogao je biti istrgnuti papir iz bilježnice, mogla je biti i klupa za vrijeme dosadnih predavanja, a mogao je biti i studentski index, prepun crteža na marginama. Sve na čemu bi se moglo risati i prenijeti njegov dragocjeni svijet među nas smrtnike. Izvana mediteranski naočit, snažan mladić prepun energije, odlučnih gesta, u njemu je sve bilo prepuno nježnog i gustog sna i titranja. Nacrtane zvijezde na nebu, začas bi pretvarao u prijeteće ornamente nekog čudovišta ili u glavu izvanzemaljca, ili figure iz nekog davno izgubljenog dalekog vremena i neke davno izgubljene kulture. Uvijek u potrazi za tajnovitim svjetovima iz doba kada su bogovi hodali zemljom.
I uvijek, baš uvijek je tu bila muzika. Može se reći da je Domagoj slikao glazbu, te da su njegove slike i crteži neka vrsta posebnog notnog zapisa pjesama glazbenih junaka koje je volio: Pink Floyda, Grateful Deada, Doorsa i Drugog načina. Sve bendovi koji su psihodeličnim zvucima tkali šarenu tkaninu što dozvoljava i nuka da se traži i nalazi u snu i snatrenju. Muzika mu je bila bitna jer je bila nematerijalna, jer je bila mistična, jer ga je inspirirala da objavi svoja traganja za nepoznatim svjetovima, crtajući.
Kroz proteklo vrijeme od Domagoja su ostale samo uspomene, poput nekih filmskih flasheva - i sve je sada nekako nedovršeno i nesavršeno, kako to valjda samo život sam može oblikovati.
...Kao kad smo, na njegov prijedlog, usred zime jedne hladne siječanjske srijede, popodne, odlučili otići na Sljeme. Ja sam odustao kod tunela. Domagoj je rekao da ide gore. Odgovarao sam ga, ali nije uspjelo. "Ja idem", rekao je i otišao prema planini, u sumrak. Padala je noć, i bila je zima za poluditi i otišao sam kući u toplo, zabrinut za prijatelja. Sutradan mi je rekao da nije bio gore i da se predomislio, ali da je zaspao na klupi na Gornjem gradu i da je bio jako sretan. To je bio on - uvijek prema nepoznatom i neizvjesnom, avanturističkog duha, ali uvijek ta potreba da se na kraju sanja pod svaku cijenu.
...Ili kao kad sam došao prvi put u njegovu sobu gdje je na jednom zidu prolio gomilu boja, ali tako lijepo ih je prolio da sam znao satima buljiti u tu plohu pitajući ga kako je to napravio tako savršeno, kao neku gustu vilinsku šumu kroz koju misli prolaze kao neki svjež vjetar igrajući se bojama. Rekao mi je da je to sve napravio slučajno. "Ako je to uspio slučajno, kako bi tek izgledalo da je svijesno prolijevao boju" - pitao sam se. Ali ta boja nije prolivena slučajno, u ruci koja je sve napravila na zidu, bio je talent jednog umjetnika, nešto što netko ima, a netko nema. Domagoje je, "to", imao.
...Ili flash sa satova crtanja akta na Akademiji. Dok je većina crtala akt ugljenom, u jednom dosadnom ritualu, bojažljivo povlačeći jednu te istu crtu nekoliko puta, koju bi onda obrisali (i tako više puta u nizu), Domagoj je za deset minuta bio kompletno gotov. Potezi su bili snažni, odlučni, njemu je bio dovoljan jedan pogled na model da bi formirao crtež. "Što se tu ima misliti" - tvrdio bi slavodobitno, te bi nakon toga nastavio crtati ornamente oko akta sve dok papir ne bi bio ispunjen do posljednjeg kvadratnog centimetra. I do kraja sata model na njegovim crtežima pretvarao se u čarobnjaka, drugi put u grčkog junaka s kopljem u ruci. Talent u njemu nije dozvoljavao trošenje na isprazne školske vježbe. Naprosto se moralo još nešto desiti, još nešto dodati da bi bilo zanimljivo crtati. I sve što je stvorio, napravio je u 25 godina, u ta 4 mitska dana, od četvrtka do nedjelje. Ostaje pitanje, što bi napravio tek, da je sada tu s nama i da je stvarao sedam mitskih dana?
Danas Domagoj svijetli na nebu, poput jedne od zvijezda sa njegovih crteža. I pretvara se ta zvijezda u čarobnjaka, čudovište, izvanzemaljca ili figuru s hrama drevne kulture. I onda je opet zvijezda, koja nas odozgo nasmiješeno čeka.

Kako želim, kako želim da si tu.
Mi smo samo dvije izgubljene duše
Koje plivaju u akvariju
Iz godine u godinu,
Jurimo stalno istim poljem.
I što nalazimo?
Uvijek iste stare strahove.
Volio bih da si tu.

/ Pink Floyd - Wish You Were Here /



DOMAGOJ GABRIĆ 1966-1991

STRAŽARNI LOPOV 2014

DOMAGOJ GABRIĆ, DAVOR MEZAK I JASMINA KRAJAČIĆ 
CONCORDIA, ZAGREB 1990




ponedjeljak, 24. studenoga 2014.

KONTRAVIZIJA - ZAGREB 1990

KONTRAVIZIJA - ZAGREB 1990
TEKST: DUBRAVKO JAGATIĆ
STRAŽARNI LOPOV 2014

Bilo je to vrijeme postsocijalističkog blagostanja. Preciznije, bilo je to vrijeme kad je bilo vrlo izvjesno da nikada ništa više neće biti kao prije iako nitko nije imao pojma što će biti već sutra. Vrijeme bez određene državotvorne politike u kojem su duty free shopovi nicali kao gljive poslije kiše, nitko nije vjerovao u oporavak jugoslavenskog dinara i gotovo sav platni promet išao je na crno a i mi smo imali više nego dovoljno novaca u džepu za tekuće provode.
Dvorana Pauk u SKUC-u bilo je moje tadašnje radno mjesto, ne računajući istovremeno rad na televiziji u emisiji Hit Depo, te uređivanje i vođenje radio emisije na radiju 101 odnosno Omladinskom radiju o domaćoj sceni. A i pisanje po raznim redakcijama znalo je omogućiti dodatni prihod. Ukratko, bio sam u sceni svakodnevno.
Na ovaj ili onaj način. U SKUC-u sam obavljao posao urednika koncertnih događanja sa fenomenalnom ekipom ljudi. Na čelu tadašnjeg SKUC-a sjedio je Tomislav Javorčić, moj prvi suradnik bio je (danas na žalost pokojni) Milivoj Dugandžić (kasnije u jednom periodu i Krešo Čulić) dok su radionice i povremene umjetničke aktivnosti vodili, danas vrhunski stručnjaci u svom području. Radionicu kreativnog pisanja bila je podijeljena na prozu, poeziju i dramu. Radionice proze su držali Slavenka Drakulić, Pavao Pavličić i Goran Tribuson (prva takve vrste u istočnoj Europi). Poeziju su poučavali Branko Čegec i Zvonko Maković i dramu Miro gavran. Sergej Goran Pristaš vodio je kazalište te su tijekom perioda 1989./1990./1991. Nastale neke vrhunske kazališne predstave u produkciji SKUC-a. Jedna od njih je i svakako 'Broken Mirror' u režiji Saše Turjak koja je za glazbu angažirala Stevena Browna i Blainea Reiningera (Tuxedomoon). Radionicu plesa vodila je Milana Broš dok su se za vizualni identitet brinuli grafički dizajneri Željko Serdarević i Darko Fritz. Ja sam se trudio održavati što bolji odnos sa svim tada aktivnim koncertnim promotorima (Dragaš, Primorac, Čikara, Krsnik, Šega, Vidmar, Monika, Ambrozić…) koji su mi tjedno nudili izuzetno velik broj izvođača iz regije i svijeta među kojima sam ja birao što bi bilo dobro dovesti u Zagreb i SKUC. Bez ikakve sumnje, bile su to godine sjajnih koncerata.
Moja je ideja bila da jednom mjesečno moramo održati jedan profitabilan koncert kako bi mogli organizirati barem dva do tri nekomercijalna ali vraški atraktivna nastupa nekih opskurnih bendova, tada na početku karijere (Young Gods, Casandra Complex, Ride, Insekts, Clock DVA, Christian Death, Meat Beat Manifesto…). Dakako, bilo je tu nezaboravnih koncerata vrhunskih bendova poput Taste Departmenta , zadnja dva koncerta Azre održana u Zagrebu, Laibacha, Borghesie, Miladojke Youneed… i gotovo svih većih bendova iz regije. Bilo je tu i nekih pionirskih događanja poput jednog od prvih techno partya (I.N.R.I. Show -live) kao i prvi rap koncert na kojem je nastupila zagrebačka rep grupa Diffo (12. svibnja 1990.).
SKUC je tada bio vodeći centar za alternativna koncertna zbivanja u Zagrebu ali i znatno šire. Tako se i manifestacija kontra Eurosonga nametnula nekako sama po sebi. Kada je 6. svibnja 1989. godine grupa Riva pobijedila na Eurosongu sa pjesmom 'Rock Me', nitko nije vjerovao da će se slijedeći Eurosong odnosno tada pjesma Eurovizije, održati u Jugoslaviji. Štoviše, u Zagrebu i to u KD Vatroslava Lisinskog u subotu 5. svibnja 1990. godine. Koliko se sjećam, ideja za Kontraviziju rodila se ne puno prije održavanje iste pa je bio veliki uspjeh što smo dogovorili nastup čak 14 izvođača sa svih strana svijeta. Sve kako bi što više nalikovali Euroviziji ali sa potpuno drugačijim tipom izvođača i muzike. Walkingseeds iz Velike Briatnije, Šanev i Pirati iz tadašnje Čehoslovačke (koja je taman stekla neovisnost od Sovjetskog saveza a pred dijeljenje na Češku i Slovačku), Arhangel iz Skopja, SCH iz Sarajeva, Disciplina kičme, Haustor, Sexa, Diesel, Studeni Studeni, Generali… Dvorana pauk i disco SKUC-a na dvije pozornice i program koji je trajao do sitnih sati. Gotovo svi tadašnji mediji su popratili našu koncertnu diverziju dok su neki novinari poželjeli da Kontravizija postane tradicionalan manifestacija koja bi se mogla održavati svake godine u vrijeme održavanja Eurosonga. Odlična ideja koja nije nikada zaživjela.
Kako god, mi smo imali 14 izvođača sa svih strana svijeta, različitih glazbenih pravaca i više od tisuću gledatelja. Već spomenuto blagostanje i izobilje omogućilo nam je (uz blagoslov ravnatelja Javorčića) da gotovo svi izvođači dobiju popriličnu veliku količinu pića za svoje potrebe tijekom koncerta. Dakako da su to svi objeručke prihvatili i da je atmosfera bila očekivano vesela na početku koncerta. Kako je kulminacija rasla tako je i sve veća količina muzičara bila sve pijanija da bi vrhunac dočekali vidno pripiti. Međutim, unatoč svim našim naporima i dobroj volji, entuzijazmu i izdacima te unatoč sjajnim bendovima i jednako dobroj svirci, zvijezda večeri ipak je bila i ostala Tajči , koja je predstavljala Jugoslaviju pjesmom 'Hajde da ludujemo' dok je te godine na Eurosongu pobijedio Toto Cutugno sa pjesmom 'Insieme: 1992'.
Svejedno, lijepo se prisjetiti tih dana.



LIDIJA BAJUK / DIESEL / WALKING SEEDS (GB) / ŠANOV (ČSSR)




DISCIPLINA
KIČME

1. Objava pobjednika Eurovizije
2. Uvod / Lambada 
3. Ah kakva sreća 
4. Zašto? 
5. Iza 9 Brda 
6. Novac neće doći 
7. Dečija pesma 
8. Zeleni Zub II 
9. Zeleni Zub 
10. Manitua mi 
11. Betmen, Mandrak, Fantom 
12. Tata i mama





1. Partija naša  
2. The Day When I Was Born 
3. Ne dozvoli da zaboravim 
4. Master





U realizaciji ovoga posta su sudjelovali:

KORNEL ŠEPER – audio snimke i plakati
DUBRAVKO JAGATIĆ – tekst
IGOR MIHOVILOVIĆ – digitalizacija audio zapisa
TENO – video zapis grupe SCH


OBRADA STRAŽARNI LOPOV 2014