ponedjeljak, 24. studenoga 2014.

KONTRAVIZIJA - ZAGREB 1990

KONTRAVIZIJA - ZAGREB 1990
TEKST: DUBRAVKO JAGATIĆ
STRAŽARNI LOPOV 2014

Bilo je to vrijeme postsocijalističkog blagostanja. Preciznije, bilo je to vrijeme kad je bilo vrlo izvjesno da nikada ništa više neće biti kao prije iako nitko nije imao pojma što će biti već sutra. Vrijeme bez određene državotvorne politike u kojem su duty free shopovi nicali kao gljive poslije kiše, nitko nije vjerovao u oporavak jugoslavenskog dinara i gotovo sav platni promet išao je na crno a i mi smo imali više nego dovoljno novaca u džepu za tekuće provode.
Dvorana Pauk u SKUC-u bilo je moje tadašnje radno mjesto, ne računajući istovremeno rad na televiziji u emisiji Hit Depo, te uređivanje i vođenje radio emisije na radiju 101 odnosno Omladinskom radiju o domaćoj sceni. A i pisanje po raznim redakcijama znalo je omogućiti dodatni prihod. Ukratko, bio sam u sceni svakodnevno.
Na ovaj ili onaj način. U SKUC-u sam obavljao posao urednika koncertnih događanja sa fenomenalnom ekipom ljudi. Na čelu tadašnjeg SKUC-a sjedio je Tomislav Javorčić, moj prvi suradnik bio je (danas na žalost pokojni) Milivoj Dugandžić (kasnije u jednom periodu i Krešo Čulić) dok su radionice i povremene umjetničke aktivnosti vodili, danas vrhunski stručnjaci u svom području. Radionicu kreativnog pisanja bila je podijeljena na prozu, poeziju i dramu. Radionice proze su držali Slavenka Drakulić, Pavao Pavličić i Goran Tribuson (prva takve vrste u istočnoj Europi). Poeziju su poučavali Branko Čegec i Zvonko Maković i dramu Miro gavran. Sergej Goran Pristaš vodio je kazalište te su tijekom perioda 1989./1990./1991. Nastale neke vrhunske kazališne predstave u produkciji SKUC-a. Jedna od njih je i svakako 'Broken Mirror' u režiji Saše Turjak koja je za glazbu angažirala Stevena Browna i Blainea Reiningera (Tuxedomoon). Radionicu plesa vodila je Milana Broš dok su se za vizualni identitet brinuli grafički dizajneri Željko Serdarević i Darko Fritz. Ja sam se trudio održavati što bolji odnos sa svim tada aktivnim koncertnim promotorima (Dragaš, Primorac, Čikara, Krsnik, Šega, Vidmar, Monika, Ambrozić…) koji su mi tjedno nudili izuzetno velik broj izvođača iz regije i svijeta među kojima sam ja birao što bi bilo dobro dovesti u Zagreb i SKUC. Bez ikakve sumnje, bile su to godine sjajnih koncerata.
Moja je ideja bila da jednom mjesečno moramo održati jedan profitabilan koncert kako bi mogli organizirati barem dva do tri nekomercijalna ali vraški atraktivna nastupa nekih opskurnih bendova, tada na početku karijere (Young Gods, Casandra Complex, Ride, Insekts, Clock DVA, Christian Death, Meat Beat Manifesto…). Dakako, bilo je tu nezaboravnih koncerata vrhunskih bendova poput Taste Departmenta , zadnja dva koncerta Azre održana u Zagrebu, Laibacha, Borghesie, Miladojke Youneed… i gotovo svih većih bendova iz regije. Bilo je tu i nekih pionirskih događanja poput jednog od prvih techno partya (I.N.R.I. Show -live) kao i prvi rap koncert na kojem je nastupila zagrebačka rep grupa Diffo (12. svibnja 1990.).
SKUC je tada bio vodeći centar za alternativna koncertna zbivanja u Zagrebu ali i znatno šire. Tako se i manifestacija kontra Eurosonga nametnula nekako sama po sebi. Kada je 6. svibnja 1989. godine grupa Riva pobijedila na Eurosongu sa pjesmom 'Rock Me', nitko nije vjerovao da će se slijedeći Eurosong odnosno tada pjesma Eurovizije, održati u Jugoslaviji. Štoviše, u Zagrebu i to u KD Vatroslava Lisinskog u subotu 5. svibnja 1990. godine. Koliko se sjećam, ideja za Kontraviziju rodila se ne puno prije održavanje iste pa je bio veliki uspjeh što smo dogovorili nastup čak 14 izvođača sa svih strana svijeta. Sve kako bi što više nalikovali Euroviziji ali sa potpuno drugačijim tipom izvođača i muzike. Walkingseeds iz Velike Briatnije, Šanev i Pirati iz tadašnje Čehoslovačke (koja je taman stekla neovisnost od Sovjetskog saveza a pred dijeljenje na Češku i Slovačku), Arhangel iz Skopja, SCH iz Sarajeva, Disciplina kičme, Haustor, Sexa, Diesel, Studeni Studeni, Generali… Dvorana pauk i disco SKUC-a na dvije pozornice i program koji je trajao do sitnih sati. Gotovo svi tadašnji mediji su popratili našu koncertnu diverziju dok su neki novinari poželjeli da Kontravizija postane tradicionalan manifestacija koja bi se mogla održavati svake godine u vrijeme održavanja Eurosonga. Odlična ideja koja nije nikada zaživjela.
Kako god, mi smo imali 14 izvođača sa svih strana svijeta, različitih glazbenih pravaca i više od tisuću gledatelja. Već spomenuto blagostanje i izobilje omogućilo nam je (uz blagoslov ravnatelja Javorčića) da gotovo svi izvođači dobiju popriličnu veliku količinu pića za svoje potrebe tijekom koncerta. Dakako da su to svi objeručke prihvatili i da je atmosfera bila očekivano vesela na početku koncerta. Kako je kulminacija rasla tako je i sve veća količina muzičara bila sve pijanija da bi vrhunac dočekali vidno pripiti. Međutim, unatoč svim našim naporima i dobroj volji, entuzijazmu i izdacima te unatoč sjajnim bendovima i jednako dobroj svirci, zvijezda večeri ipak je bila i ostala Tajči , koja je predstavljala Jugoslaviju pjesmom 'Hajde da ludujemo' dok je te godine na Eurosongu pobijedio Toto Cutugno sa pjesmom 'Insieme: 1992'.
Svejedno, lijepo se prisjetiti tih dana.



LIDIJA BAJUK / DIESEL / WALKING SEEDS (GB) / ŠANOV (ČSSR)




DISCIPLINA
KIČME

1. Objava pobjednika Eurovizije
2. Uvod / Lambada 
3. Ah kakva sreća 
4. Zašto? 
5. Iza 9 Brda 
6. Novac neće doći 
7. Dečija pesma 
8. Zeleni Zub II 
9. Zeleni Zub 
10. Manitua mi 
11. Betmen, Mandrak, Fantom 
12. Tata i mama





1. Partija naša  
2. The Day When I Was Born 
3. Ne dozvoli da zaboravim 
4. Master





U realizaciji ovoga posta su sudjelovali:

KORNEL ŠEPER – audio snimke i plakati
DUBRAVKO JAGATIĆ – tekst
IGOR MIHOVILOVIĆ – digitalizacija audio zapisa
TENO – video zapis grupe SCH


OBRADA STRAŽARNI LOPOV 2014




petak, 21. studenoga 2014.

THE MUSIC DIES IN WAR-TORN YUGOSLAVIA (1991)

THE DEVIL COMES TO ZAGREB:
THE MUSIC DIES IN WAR-TORN YUGOSLAVIA
STORY AND PHOTOS BY TEUN VOETEN
OBJAVLJENO U AMERIČKOM ČASOPISU REFLEX 1991. GODINE

MATERIJAL IZ ARHIVE ZDENKA FRANJIĆA

SATAN PANONSKI - VRBIK, ZAGREB 14-15.12.1991:




srijeda, 19. studenoga 2014.

IVAN MARUŠIĆ KLIF - FAZNI POMAK

IVAN MARUŠIĆ KLIF - FAZNI POMAK

Fazni pomak za prostor, softver, pet kamera, pet projektora, svjetla i neodređeni broj posjetitelja.
Fazni pomak je vremenska razlika između dva vala s istom frekvencijom u odnosu na istu referentnu točku u vremenu.
U klasičnoj upotrebi faznog pomaka u glazbi, npr. kod Steve Reicha, radi se o kašnjenju istog zvuka ili iste muzičke fraze, međutim ovdje se ne radi o kašnjenju iste slike nego o kašnjenju pokreta - ne ponavlja se sadržaj nego parametar putanje - kamere prolaze put od jedne do druge točke u prostoru sa vremenskim pomakom.
U realizaciji rada krenuo sam od rigorozne matematičke definicije faznog pomaka, pokušavajući ga primjeniti na pokretne kamere postavljene u prostoru, međutim želja da ujedinim dva principa: fazni pomak i praćenje jedne prostorne točke iz više pozicija, povremeno proizvodi paradoksalne situacije u kojima se javljaju greške i logički paradoksi, te dolazi do razilaženja metode i prakse.
Uvjet faznog pomaka je da dva vala imaju istu frekvenciju, odnosno da svaka kamera radi isti pokret, da prelazi isti put. Da bi taj fazni pomak bio prepoznatljiv, kamere bi morale biti postavljene jedna pored druge, međutim u ovom slučaju kamere snimaju iz različitih prostornih kuteva, te u mnogim slučajevima ovo više nije fazni pomak. U određenim prostornim putanjama će se pojaviti klasični fazni pomak, dok će se u nekim drugim raspasti, mutirati i deformirati.
Što sve pridonosi tom neredu?
Unatoč određenim tehničkim talentima, moj pristup je primarno umjetnički i iracionalan, a sposobnosti ograničene. U procesu se često javljaju bugovi i otkrivaju kardinalne greške u razmišljanju. Tehnika ima svoj život, kamere se ponašaju po sebi svojstvenim pravilima, koja je ponekad moguće prilagoditi mojim željama, a ponekad i nije.
Te situacije više ne tretiram kao problem nego kao šansu. Kreiram sistem koji živi između programiranog i nepredviđenog. Sistem sa ugrađenim greškama i manama, koji je na kraju življi i nepredvidljiviji nego savršen sustav.
Sistem je programiran da dozvoljava slučajnost.
Sistem proizvodi nešto sto je izvan moje moći.
Sistem proizvodi mane i greške.
Sistem održava fragilnost tehnologije.
Sistem podržava vlastiti neuspjeh.


POGON JEDINSTVO 
Trnjanski nasip bb,  Zagreb
Otvorenje izložbe je u četvrtak 20.11.2014 od 19-22h
Izložba je otvorena do nedjelje 23.11. od 17-21h



ponedjeljak, 17. studenoga 2014.

BICIKLIĆ

BICIKLIĆ
TEKST: ŽARKO JOVANOVSKI

Htio sam, a nikad nisam, napisati par riječi o fenomenu zvanom Biciklić (ili kako ih ljudi zovu Biciklići, vjerojatno u podsvijesti imajući Beatlese, dakle množina koja predstavlja masu bicikleta).
Poticaj za pisanje je jedna godina. Od prvog Biciklić post-martinje krša, do drugog post-martinje krša u Gray Roomu u Medici.
Naprosto je nevjerojatno da netko ima drskosti nazvati se bendom i tako jebeno šarmantno katastrofalno loše (po mediokritetskim kriterijima) odsvirati sat vremena promašaja (koje Bog obožava!) kao Biciklić (-Beatlesi) na zadnjoj svirci u Gray Roomu. I sve onda nosiš još danima u srcu kao najbolji infarkt koji ti se ikad desio, kao fantastičnu nadrealnu uspomenu smrti kulture. Šarm i direktnost jesu Biciklić. Stoje pred tobom, sviraju poznate akorde koje si uhvatio po trakama na Youtubeu ili negdje drugdje (tko zna gdje), ali sve se odjednom izgubi u nekoj grandioznoj grešci, uživo, najpijanijeg člana, ili najnaduvanijeg, u nekoj neplaniranoj stanci i cičanju žičanih instrumenata, u smaknuću svijesti. Genijalna (genijalno je čak umanjenica za doživljaj ove buke) buka umirućih zvijeri.
Da li greške mogu činiti svirku? Definitvno. Greške jesu svirke uživo, sve ostalo je otuđen, nastran i stran svijet, zajebano savršen i ružan, njihov, a ne moj, njihov, a ne naš. Kad isključivo greške čine svirku, onda je to koncept svemira. Entropija koja ti deformira lice. Osmijeh, naravno, ravno iz crne rupe.
Zar ne volimo najviše sve one rockerske ploče i nastupe gdje netko poludi, gdje se nekome non-stop otvara treće, sedmo i dvadest i osmo oko, rockersko oko, ono oko zbog kojeg uopće slušamo tu vrstu glazbe, a ne, recimo, turbo-folk ili hypno-disco-trance, u kojima je sve poznato prije nego krene prvi ton?
Ovaj bend nije samo njihov, on je svačiji i ničiji, opće dobro, (kulturna baština Hrvatske), opće raspoloženje, ono što ova zemlja (i šire) jeste - romantična punkerska pizda prepuna rupa u mozgu! Biciklić je opis nacije na koljenima, nacija kao takva - stanje duha, oprost koji nikad neće doći, komunizam i fašizam (Dinamo-Hajduk) u jednom, muško i žensko koji se hrvaju u blatu, prevara i poštenje, jedan i nula koje povraćaju i usput pokreću kompjuter, zbunjenost i savršenost mentaliteta Balkana koji se svaki dan mamuran budi od 7 ujutro do 21 uvečer.
Dojam je, da ti sam, kao publika, možeš, na koncertu Biciklića napraviti stvar, kreirati "from the scratch" i možeš pjevati tekst koji hoćeš. Možeš pjevaču uzeti mikrofon i kreirati. Mislim da gitaristi, u principu, ne bi imali ništa previše protiv, da doneseš svoju vlastitu gitaru i pojačalo i da zažežeš svoju vlastitu skupinu akorda, i otpjevaš vlastito - što god misliš da ide, na njihov ritam s bubnjeva (pa i svoj ako te nosi inspiracija). Zaprvo, kako je to uopće moguće da to jeste bend kad je toliko toga dozvoljeno? A sve je dozvoljeno. I da gitaristu trese struja usred svirke, i da se usred live giga mijenjaju bubnjari (a zašto bi kaos bio neko zlo?) pa se sad prvobitni bubnjar pretvara u drugi vokal, koji prvome oduzima rolu koju Debeli (glavni vokal) vraća - kad dođe k sebi, nakon prvobitnog grogi stanja (iz nekih halucinogenih razloga).
Naći se usred takvog kaosa je nešto najdragocijenije što se može desiti normalnom čovjeku - dobro poznati, vojni ustroj benda potpuno se ovdje raspada - apsolutno sve postaje moguće - publika postaje bend, a bend postaje što god netko želi da bend bude. Mogućnost su bezgranične, i to je sve tako jebeno ljudski da svemir može samo zadovoljno trljati rukama - kaos je dobio svoj glazbeni izraz (zaboravite Einstürzende Neubauten - ovo je to...)
Najbolje od svega je da Biciklić ima dobre pjesme. Ako se sve izvede kako su zamislili, i onda može biti jebeno. Dok većina zagrebačkih punk bendova isprazno tambura da je - "Grad (je) naš" (nemoj me jebat!) ili spominju "Sjećanja", (na što, pas ti mater - pijan si od šesnaeste?), Biciklići govore o onome što je fakat - šta kog briga, jebote, čiji je grad(?) i kakava su i jel postoje uopće sjećanja? Mi (Biciklić) se jebemo sa "Miki Mausom", grijemo svi na na "Hrpi" i pijani završavamo i svršavamo u Ljubljani - nema jebeno ničeg osim toga...
I kad Biciklića više ne bude, ostat će sirene koje tule, jer dobra subkultura nikad nije bila jasna muzika - subkultura je oduvijek bila buka duše koja se raspada. I kad se sve raspada - NAJBOLJE SE PLEŠE!



STRAŽARNI LOPOV 2014


ponedjeljak, 10. studenoga 2014.

KULUŠIĆ: G.B.H. 1987


Fotografije snimljene na prvom koncertu punk 
grupe G.B.H. u Zagrebu 1987. godine

HVALA DUČEU I LIBEU NA FOTOGRAFIJAMA

PICEKOV MAIL U KOJEM MI JE NAPISAO PAR RIJEĆI O GOSTOVANJU GBH-a U JUGOSLAVIJI: 
Goc, Tomi (Buić) i ja smo lijepili plakate za GBH, a s obzirom da smo imali punk emisiju na Omladinskom, dobili smo besplatne karte (neke za nas, a neke smo podijelili slušateljima). Imali smo all area access, pa smo nakon svirke ostali u Kulušiću pričat' s bandom. Nakon nekog vremena, Kai (bubnjar GBH-a) je otišao s nama (mislim da smo bili Goc, Tomi, Sova i ja) na Gumicu. Onda smo zapalili kod Goca, gdje smo se svi naderali rakije. Kai je u podne trebao bit' u Hotelu jer se kretalo za Ljubljanu. Probudili smo se oko podne, svi mamurni i rastureni. Pitao nas je da li ćemo doć' na svirku u Ljubljanu. Mi smo mu rekli da će to teško ić' jer nemamo love. On je izvadio svu lovu iz džepa, svrstao novčanice po bojama, dao nam pola i pitao hoće to dovoljno za vlak bit'. Sjećam se i da se jako čudio što sam ga otpratio do hotela. 
I tako smo došli u Ljubljanu. Tamo smo imali malo problema s Beogradskim šatro punkerima, u stvari, navijačima (uključujući Pecu Punkera iliti Pecu Bolesnika). Kako nam je Kai rekao da ne voli Nijemce jer su ga, dok je odrastao u Njemačkoj, zvali Spagetti (krsno ime mu je Luigi), za vrijeme svirke smo vikali "Spagetti" a on nam je odgovarao sa: "Ćevapčići, fuck off!" Nakon svirke smo pomogli rastavit' stage i dobili dovoljno love da se ne vratimo trijezni u Zg.
STRAŽARNI LOPOV 2014


četvrtak, 30. listopada 2014.

ABSTRAKTES SELBSTZERSTOERENDERS THEATER (1990)

PLAKAT JE NA STRAŽARNOG LOPOVA ZALIJEPIO: KORNEL ŠEPER

ABSTRAKTES SELBSTZERSTOERENDERS THEATER


KLIT: "Uglavnom koliko se ja sjećam 90 posto opreme za KSET smo posudili i demolirali, KSET ofarbali bijelo, na Kontraviziji smo prošli nekako, u Celju sa Satanom Panonskim je bilo kao nikada nikome... u studio smo ušli i snimili Kečeru album za jedan dan i kao takvi više nismo mogli dobiti ni opremu niti prostor, a i počeli smo se osipati po Evropi... Ne sjećam se da smo bili nekakvi agresivci po defaultu, ali nedostatak kreacije je bio krpan ekscesom, a mlado je i ludo pa nikoga nije ništa puno bolilo..." / STRAŽARNI LOPOV 2014 /





HVALA KORNELU, KLITU, PICEKU I JASENU



nedjelja, 26. listopada 2014.

JURA STUBLIĆ I FILM - VRIJEME DOBRIH VIBRACIJA

JURA STUBLIĆ & FILM
VRIJEME DOBRIH VIBRACIJA

Nakon raspada originalne postave grupe Film, Jura Stublić 1987.godine nastavlja svirati pod imenom JURA STUBLIĆ & FILM. Kao gitaristu je angažirao Roberta Krkača, klavijature je svirao Bojan Goričan, a ritam sekciju su sačinjavali Dario Kumerle Kumić na basu i Željko Turčinović Tuki na bubnjevima, koji su prije toga zajedno svirali u grupi Regata, a Tuki je sredinom osamdesetih svirao i u po meni najrokerskijoj postavi Metessijevih Zvijezda. Nakon što su 1988. godine Krkač i Tuki napustili grupu, na njihovo mjesto su došli bubnjar Davor Vidiš i gitarist Deni Kožić (ex Ritam s ovoga svijeta, Psihomodo pop, Pips Chips & Videoclips, Pjer Žardin & Psi od Slame…). 
Nedavno sam sreo Denija i tom prilikom mi je dao snimku njihovog koncerta sa Šalate koji je sniman za live album koji na kraju nikada nije objavljen. Tom prilikom zamolio sam ga da mi kaže i nešto više o toj zadnjoj predratnoj postavi Filma:
Te davne 1988 godine nakon što je gitarista Robert Krkač napustio Juru Stublića, pozvan sam na „audiciju“ kod Daria Kumerlea koji je uz Tukija i Bojana, ustvari vodio tu novu postavu grupe Film. Dario je bio školovan glazbenik i gitarista koji je iz praktičnih razloga prešao na bas gitaru. Uz pomoć Bojana Goričana, također školovanog glazbenika dečki su radili aranžmane na Jurinim novim pjesmama i oblikovali ih u formu koja će na kraju biti snimljena u studiju i zauvijek zapisana na vinilu. 
Prošao sam „audiciju“ kod Daria i ubrzo pozvan na zvaničnu probu. Poznavali smo se i sviđao mu se moj pristup da gitare u nekim starim pjesmama grupe Film sviram kako su i snimljene. Za neke stare pjesme već su bili napravljeni novi aranžmani koji su bili pomalo pomodni jer su dečki vjerovali da će tako pjesme bolje zvučati uživo. Osobno sam volio grupu Film kao tinejdžer, često ih gledao iz publike i uvijek bi radije odabrao originalno snimljeni aranžman. Nije bilo lako staviti sve te različite gitare snimljene na pločama koje su svirali razni gitaristi pod zajednički nazivnik. Prvi gitarista Filma Mladen Juričić Max svirao je jednostavno ali sa svojim zvukom i na svoj originalni način. Na albumu Sva čuda svijeta gitaru je svirao Tini Varga, producent i vlasnik studija u Švedskoj koji je u osamdesetima snimio i producirao brojne ex. YU bendove i pjevače. Trebalo je „pomiriti“ pjesme starog Filma i nove Jurine pjesme što nije uvijek bio lak posao.

Nakon samo mjesec, dva probi, imao sam vatreno krštenje na pozornici velike dvorane Doma Sportova na koncertu ZG Rock Forces. Zanimljivo je da je na tom koncertu prateće pjevao i Max, prvi gitarista Filma. Koncert je snimala televizija i pred 10-tak tisuća ljudi u publici nastupila su tada četiri najveća benda: Psihomodo Pop, Jura Stublić & Film, Prljavo kazalište i Parni valjak.

JURA STUBLIĆ & FILM

ŠALATA, ZAGREB 1989 

PRVI DIO:
1. Para
2. Zamisli život u ritmu muzike za ples
3. Zajedno
4. Kad si mlad
5. Moderna djevojka
6. Neprilagođen
7. Boje su u nama
8. Ivana
9. Rob ljubavi
10. Vlak do zemlje sreće

DRUGI DIO:
11. Osmijesi
12. Signali u noći
13. Dom
14. Pjevajmo do zore
15. Valovi
16. Sjećam se prvog poljupca
17. Istina piše na zidu
18. Ljubav je zakon
19. Mi nismo sami




Otprilike godinu i pol dana nakon mog prvog koncerta u Domu Sportova i gotovo 80 koncerata po bivšoj državi, u proljeće 1989. god., održali smo veliki koncert na zagrebačkoj Šalati. Koncert se snimao audio pomoću režijskih kola R4, radija Zagreb i snimatelja ing. Mladena Škaleca. Na žalost, iako je ta snimka trebala biti izmiksana kako bi se objavio live album, Jura nije bio zadovoljan prvim preslušavanjima i od ideje izdavanja albuma uživo se odustalo. Mi smo snimku presnimili na audio kasetu koju sam uspio sačuvati kroz sve godine i na kraju digitalizirao. Mislim da je ta snimka dokument jednog vremena i tadašnje postave grupe Film, koja je nesumljivo i bez imalo pretjerivanja zvučala uvjerljivije od mnogih postava koje su se oformile nakon.

DENI KOŽIĆ

Kako je Deni nedavno objavio svoj prvi samostalni singl 'Nasukan' zamolio sam ga da mi kaže i par riječi o tom svom novom projektu. 
Zadnjih desetljeća učestvovao sam u raznim glazbenim projektima. Sve te suradnje i bendovi bili su moj izbor iz uvjerenja. Ponosim se što sam svirao s izvrsnim autorima poput Jure Stublića, Dubravka Ivaniša, Davora Slamniga, Davora Gopca. Uvijek kad bi se približio snimanju vlastitih pjesama odvukao me neki novi poziv u neku novu suradnju. 
Pred kraj prošle godine odlučio sam da ću se odsad posvetiti samo svom kantautorskom radu. Uživam u pisanju pjesama i tekstova i osim svirke uživo ništa ne može nadmašiti taj osjećaj stvaranja. Na početku nemate ništa a nakon toga dogodi se pjesma koju snimite. Pjesma Nasukan snimljena je u studiju DAN MRAK grupe PipsChips&Videoclips. Snimatelj i producent Ivan Božanić, krasan suradnik i prijatelj pogodio je atmosferu koju sam želio prenijeti u pjesmu. Kod nas postoje producenti koji u vašoj muzici odmah traže nešto slično u svijetu kako bi „posudili“ neke zvukove, neke harmonijske linije pa sve do melodija koje se bezočno popaljuju. Upravo zato uživam u radu sa Božom jer smo oslobođeni tuđim izravnim utjecajima i pušta me da se „izrazim“ kako želim. Veselim se nastavku rada s njim i Tinom Ostrešem na mom prvom albumu. Bubnjeve i udaraljke svirao je fenomenalni Tin Ostreš, bas je snimio Marko Levanić a klavijature neponovljivi Ivan Arnold. Mlada i nadahnuta brass sekcija stigla je iz grupacije JeboTon.

Spot za pjesmu snimili smo na velikom karnevalu u Rijeci. Redatelj Gonzo, moj frend Žac i ja putovali smo dva puta u Rijeku kako bi bili potpuno zadovoljni snimljenim kadrovima. Mislim da je Gonzo pjesmi donio jednu novu dimenziju, kontrapunkt koji je ustvari sjajan. Anita Jovanov zbilja je začinila sliku u montaži a melankolija u tekstu i melodiji pjesme prošarana sa svim tim veselim i grotesknim licima na karnevalu pretvorila je ovaj spot u kratki filmić koji se sa zanimanjem gleda do kraja. 
Prošlog mjeseca smo objavili i novi singl "Major Tom".



FOTOGRAFIJE GRUPE FILM: BACHRACH - KRIŠTOFIĆ